U zadnje vrijeme mediji nekako dijele svijet metal glazbe na veliku četvorku i ostale. Možda je to pregrubo rečeno, no ipak, zahvaljujući godinama uspješnog prisutstva na sceni i stvaranja kvalitetne glazbe Metallica, Megadeth, Antrax i Slayer svojim su prepoznatljivim stvaralaštvom zasjeli na sam tron svjetske metal ljestvice.
Metallica prošle godine i nije uspjela dokazati svoju veličinu, čemu je, nažalost, bila razlog „viša sila“ odnosno „vremenska nepogoda“  koja je zadesila tu divnu nedjelju u mjesecu svibnju 2010. koje se svaki poklonik metal religije itekako sjeća. No, Megadethu i Slayeru to je u potpunosti pošlo za rukom.
Broj karata zbog velike produkcije bio je ograničen tako da je Arena ovaj put bila smanjena skoro pa za polovicu kapaciteta, što je bilo i više nego dovoljno s obzirom na činjenicu da koncert nije bio rasprodan te su tribine cijelo vrijeme bile polupune  (optimistično rečeno s obzirom da odličnu atmosferu), a na parteru i u fanpitu je bilo mjesta za disanje.
Prvi na binu izašli su zagrebački Malehookersi. Nisu baš istog žanra kao i headlineri, više su rokerski orijentirani, no to nije zasmetalo fanove velikana koji su još uvijek pristizali u Arenu, prilagođavali se prostoru i psihički i fizički pripremali na ono što slijedi. Iskoristili su svoje minute slave najbolje što su mogli, što je nažalost ostalo nezamijećeno jer se dvorana još uvijek punila i tako da se njihovim nastupom stekao dojam kao da su samo u prolazu.
Oni koji ih nisu imali prilike prije nepunih godinu dana vidjeti na njihovom samostalnom koncertu u Boogaloou, ovaj put vidjeli su puno bolji, žešći i energičniji šou, adekvatniji bendu njihova žanra i ugleda. Riječ je, naravno, o Megadethu. Svoj set, otvorili su pjesmom „Trust“ te krenuli nizati hitove kao „Hangar 18“, „Wake Up Dead“, „Poison Wasthe Cure“, „She-Wolf“, „Symphony of Destruction“. Ekipa, predvođena legendarnim Daveom Mustaineom, u potpunosti je podigla atmosferu, što je bio samo uvod u ono što slijedi. Publika je oduševljeno pratila od samog početka svaki odsvirani takt koji je bio praćen ovacijama i pozitivnom energijom koja je bila proširena Arenom jer su svi bili svjesni da spektakularan završetak s „Holy Wars… The Punishment Due“ nije bio kraj metal tuluma godine.
Oko 22h izlaze Slayer. Jednostavna scenografija, samo njihova dva njihova prepoznatljiva znaka. Svi znaju da ako imaš dobru glazbu, dobro je prezentiraš publici i uspiješ prenjeti energiju svaki je predmet, osim instrumenata i pojačala naravno, na sceni jednostavno suvišan i nebitan. A to je upravo ono po čemu je ovaj bend poznat –
žestokoj glazbi koja podiže energiju do krajnjih granica. „World Painted Blood“ naziv je njihovog najnovijeg autorskog izdanja, a s istoimenom pjesmom započeli su svoj fenomenalan set pred prenabrijanim krdom metalaca koji su, stvarno, neiscrpni kada je u pitanju skakanje, urlanje i pjevanje. „Hate Worldwide“, „Dead Skin Mask“, „Temptation“, „Americon“ i „Payback“  samo je dio odsviranih stvari s kojima su „rasturili“ Arenu. Atmosfera nije ni u jednom trenutku splasnula, sve je bilo savršeno – od zvuka, pa do samog scenskog nastupa.  Bend odlazi s pozornice, slijedi bis sa „South of Heaven“, „Raining Blood“ , „Black Magic“ i totalni kaos na taktove neizostavne „Angel of Death“.
Što na kraju reći osim da sam sigurna da će svatko tko je bio tamo još dugo biti pod dojmom koji su ostavili Megadeth i Slayer, a ovaj će se koncert upisati u povijest među najbolje metal koncerte na ovom području.

Megadeth setlista:

Trust
In My Darkest Hour
Hangar 18
Wake Up Dead
1,320′
Poison Was the Cure
Sweating Bullets
She-Wolf
Head Crusher
A Tout Le Monde
Symphony of Destruction
Peace Sells

Bis:
Holy Wars… The Punishment Due

 

Slayer setlista:

World Painted Blood
Hate Worldwide
War Ensemble
Postmortem
Temptation
Dead Skin Mask
Silent Scream
The Antichrist
Americon
Payback
Seasons in the Abyss
Snuff

Bis:
South of Heaven
Raining Blood
Black Magic
Angel of Death

 

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Slavica Rudec (sa dozvolom www.cmar-net.org)