U subotu navečer, i inače jedan od najidealnijih dana u tjednu za izlazak, u Močvari se okupila prava horda HC otkačenjaka koji su došli slušati jedne od najvećih legendi tog žanra, Sick Of It All. Sick Of It All su trenutno na turneji kojom obilježavaju 25 godina, kako oni sami kažu, non-stop uveseljavanja mnogobrojnih hard core poklonika diljem svijeta. Na nastupu u Močvari kao predgrupe su nastupali Deafness By Noise, Declaration i Hitman. SOIA su zadnji put u Zagrebu bili 2006. kad im je to bila 20-a obljetnica rada. Ispred Močvare se skupilo toliko ljudi, sigurno nekih 800 tako da nisu svi niti stali unutra. Nevjerojatno, ali većina fanova provela je cijeli koncert slušajući ga ispred terase kluba i za šankom. To je bilo čudno i nimalo ugodno za vidjeti jer je ipak pozitivna stvar što su ljudi došliu tako velikom broju, a organizatori su mogli koncert u tom slučaju barem prebaciti u neki veći prostor. Eto, nažalost, to se nije dogodilo pa je situacija bila takva da su se mnogi naluknuli uz vrata sa strane kluba da vide što se zbiva, a zatim ostatak koncerta slušali zgusnuti izvana. Ja sam zbog svojih osobnih obaveza, nažalost propustila Declaration i Deafness By Noise, ali došla sam taman na Hitman, srpski hc bend. Publika se odmah razbacala i počela naguravati u prve redove. Budući da ne znam puno o njihovoj glazbi, ne mogu puno govoriti, ali mogu reći da su zbilja publiku digli na noge i da je bilo zanimljivo vidjeti ih onako dinamične, jer su se cijelo vrijeme kretali i skakali na pozornici. U 23 sata, stigli su Sick Of It All koji su prije nego što su započeli nastup toplo pozdravili fanove i odmah se dalo naslutiti da zabave neće izostajati. Ono što je bilo najdojmljivije jest penjanje ljudi iz publike na pozornicu te njihov stagediving. Sick Of It All su nam pružili toliko buke i za vrijeme njihovog nastupa čak i ako si bio loše volje cijeli tjedan nisi mogao biti statičan. Lou Koller je svojim bijesnim i glasnim vokalom sjajno prezentirao poruku kratkih tri ili četiri minutnih pjesama. Da, Sick Of It All su uistinu bend koji ima tekstove s vrlo jasnom porukom i u pjesmama kratkog trajanja iznesu svi bit i u tome je njihova najveća vrijednost. Kad sam vidjela toliko fanova kako se penju na stage i pjevaju njihove pjesme, bilo mi je zbilja drago. Što se set liste tiče, bilo je tu dosta materijala i puno starih stvari. Redale su se Death Or Jail,  Uprising Nation, America, Built To Last koja je izazvala takav mosh pit da se ljuljalo prvih 6/7 redova, zatim  Step Down, A Month Of Sundays, Just Look Around, Friends Like You, Take The Night Off, i na samom kraju koncerta Scratch The Surface i Us vs. Them. Sve što su svirali publiku je jednostavno navodilo da se penju na pozornicu i pjevaju zajedno s Louom i tako cijelih sat i petnaest minuta koncerta. SOIA je zbilja bend kojima je, kao što su i sami rekli na početku koncerta, bavljenje glazbom život. Vrlo su iskreno to publici i pokazali. Nema se što reći, osim da je publika unatoč golemoj utrošenoj količini energije i litara i litara prolivenih znoja uživala i da su mnogi koji su bili te sreće progurati se naprijed bili ushićeni i nakon koncerta. Nekima koji ih stvarno vole koncert je bio prekratak. Ali, budimo realni, energija koju je bend usmjerio prema fanovima i koju su fanovi usmjerili prema njima u takvom pozitivnom divljanju nešto je što ću digo pamtiti i drago mi je da sam bila na koncertu jer mi je doista odmaknuo misli od rutine koja zna biti vrlo zamorna. Sick Of It All su zaslužili da ih gleda tako puno ljudi i upravo je takvo razbacivanje fanova i sinergija benda i fanova potrebna i ona odražava pozitivnu stranu glazbe i njezinu vrijednost. Fanovi su na ovom koncertu definitivno prepoznali što je energična, vrlo kvalitetna, a ponajprije iskrena svirka. Sick Of It All-u samo čestitke na takvom dinamičnom showu kojeg rijetki bendovi danas mogu napraviti.

 

Izvještaj i foto: Buna Bernarda Juretić