Kako progressive metalac spašava princezu od zmaja? Dođe u zmajevu pećinu i odsvira solo na gitari od dva i pol sata dok zmaj ne ugine od aneurizme, a princeza pobjegne sa heavy metalcem. Upravo sa takvim stavom sam došao na svoj prvi prog metal koncert. Švedski Pain of Salvation (dalje u tekstu P.o.S.) su jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih sastava toga žanra i upravo su izdali veoma hvaljeni album „Road Salt Two“ tako da je to bila idealna prilika za upoznavanje ovoga pravca. Sve je krenulo prema očekivanju.  Ispred Boogalooa nije bilo nikoga. U klubu je možda dvadesetak entuzijasta čekalo da se otvore vrata dvorane. Nigdje ni traga onoj gužvi na ulazu ili metalcima obučenim u kožu i željezo koji ispijaju pivo. Folklor na koji sam navikao prije svakog koncerta. Ovdje je sve djelovalo nekako spokojno i pomalo sjetno. Oko 20.20 su se otvorila vrata dvorane i sada već pedesetak posjetitelja je pošlo zauzeti svoja omiljena mjesta. Nekolicina se smjestila u prvi red, ostali na distanci idealnoj za slušanje, a ja sam, po prvi puta u životu na nekom koncertu, sjeo na tribine.

Support P.o.S.-u na ovoj turneji su bili finski veseljaci Von Hertzen Brothers. Već kod samog izlaska na pozornicu se vidjelo da su momci naumili dobro zabaviti i sebe i publiku. Odmah na početku ih je uhvatio napad epilepsije i držao ih tijekom svih 40 minuta njihovog nastupa. Publika ih je vrlo dobro prihvatila i cijelo vrijeme bodrila. Na kraju su se zahvalili P.o.S.-u što su ih pozvali kao pratnju i uz pljesak napustili pozornicu. Ostao sam vrlo ugodno iznenađen njihovim nastupom jer nije bilo onog očekivanog prog davljenja, a prestalo je i ono iritantno zujanje koje je trebalo biti uvod u koncert. Dečki su bili vrlo konkretni i pokazali zavidnu količinu energije koju su sa lakoćom prenijeli na publiku.

U 22.15 na red su došli i headlineri. Eh sada. Pesimisti bi rekli da je Boogaloo bio poluprazan, a optimisti da je bio polupun. Uglavnom, do tada se skupilo dovoljno ljudi da se ne stekne dojam pustoši. Dolazak P.o.S. na pozornicu je pratila instrumentalka „Road Salt Theme“. Prvo što sam uočio su bili neobično postavljeni bubnjevi i klavijature. Osim što nisu bili postavljeni na povišenom podiju što je uobičajeno kod koncerata, bili su okrenuti pod određenim kutom u odnosu na publiku, a ne prema njoj. Na ovoj turneji P.o.S., predvođeni karizmatičnim pjevačem i skladateljem Danielom Gildenlowom, su promovirali svoj poslijednji album „Road Salt Two“ tako da ne čudi što je većina stvari bila upravo sa tog uratka.

Koncert su otvorili sa udarnom stvari „Softly She Cries“ koja je odmah bacila publiku u trans. Stvar koja lako ulazi u uho i vrlo dinamična izvedba uspjeli su i mene podići na noge lagane. Već od samog početka se dalo naslutiti da će ovaj koncert ipak biti drugačiji od onoga što sam očekivao. Slijedile su „Diffidentia“ i „Linoleum“ te lagana „1979.“ i hitoidna „To the Shoreline“. Tijekom cijeloga koncerta se nastavljala izmjena žešćih i lakših stvari. Na jednima bi dominirali bolni krikovi, dok bi na drugima Gildenlow plačnim glasom pokušavao stvoriti psihotičnu atmosferu. Slijedile su dalje „Conditioned“, „Kingdom of Loss“, „Fandango“, „People Passing By“, „Through the Distance“, „No Way“ i „Ashes“. Službeni dio je završio sa prigodnom „End Credits“.

Naravno da su se odazvali pozivima publike na bis i odsvirali još i „Road Salt“, „Falling“ i „The Perfect Element“. Kao i Von Hertzen Brothers, P.o.S. nisu ništa ostali dužni publici. Zdušno su se previjali i bacakali po pozornici podižući i stvarajući jednu mračnu, ali nevjerojatno pozitivnu atmosferu među posjetiteljima. Vjerojatno nikada neću staviti njihov CD u svoj player, ali kad ponovo dođu negdje blizu, sigurno ću ih otići ponovo pogledati. U svakom slučaju ovo je bilo jedno novo i vrlo pozitivno iskustvo.

Setlist: 

  1. Road Salt Theme
  2. Softly She Cries
  3. Diffidentia
  4. Linoleum
  5. 1979.
  6. To the Shoreline
  7. Conditioned
  8. Kingdom of Loss
  9. Fandango
  10. People Passing By
  11. Through the Distance
  12. No Way
  13. Ashes
  14. End Credits
Foto galeriju pogledajte OVDJE.
Izvještaj: Matija Čaić
Foto: Elena Crnković