Jučer navečer uz polako probijanje kroz maglovitu večer do Močvare iščekivanja su rasla i rasla, zbog jednog od najuzbudljivijih i moram reći meni zasigurno među top 5 koncerata u Zagrebu ove godine, velikana old-school death metala, Morbid Angela. Kao predgrupe su nastupili Benighted i Necrophobic. Trebali su nastupiti i deatheri iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Nervecell, ali nažalost nisu dobili vize pa su se odmah upitili prema sljedećoj destinaciji, Italiji. To mi je osobno bila vrlo tužna vijest jer su mi od svih triju bendova koji su trebali nastupiti kao predgupe najbolji i definitivno više poznam rad. Francuze Benighted smo nažalost propustili, a neposredno prije Morbida svjedočili smo nastupu moćnih blackened death Šveđana Necrophobic. Iza sebe imaju šest studijskih albuma i postoje 22 godine, a njihovi članovi su mahom svirali u imenima poput Nifelheima, Theriona i Dismembera. Jako dobar nastup, vrlo dobro ozvučen, žestok i dobro prihvaćen od strane publike. Ja sam moram priznati dosta statično odgovorila na njihov nastup jer sam zajedno s hrpom ljudi nestrpljivo iščekivala Morbid Angel i sve su mi misli bile usmjerene na njihov nastup. Standardna pitanja, kakvo će biti ozvučenje,koliko će i koje pjesme svirati itd. A, moram reći svima onima koji nisu došli na koncert jer im se zadnji album „Illud Divinum Insanus“ nije svidio zbog činjenice da je na mnogo mjesta industrijaliziran,  (našu ste kritiku mogli pročitati prije nekoliko mjeseci), da mogu samo plakati. Bend je naime odsvirao samo tri pjesme s novog albuma, a ne bira se hoće li se na koncert ići samo zbog zadnjeg albuma, ali ok. Ljudi je bilo puno više nego što sam očekivala, iskreno, s obzirom na odaziv, bojala sam se koliki će biti broj ljudi na koncertu s obzirom na slab odaziv na neke prethodne koncerte velikih bendova. No potvrdilo se da Morbid Angel imaju vrlo velik broj odanih hrvatskih fanova. Ekipa nabrijanih deathera koji samo prigovaraju mogu samo žaliti jer se set-lista sastoji i od starih himni s albuma „Altars Of Madness“, „Covenant“, „Blessed Are The Sick“, pa nek im sad svima bude žao. Dečki su stigli u Zagreb jedan dan ranije pa se s obzirom na kvalitetu i dinamičnost nastupa odmornost, zagrijanost pa i pristupačnost mogla itekako osjetiti. Ekipa predvođena nevjerojatno karizmatičnim Davidom Vincentom, koji je death metal scenu obilježio podarivši svoj vokal i vještinu sviranja basa prvima četirima legendarnim albumima i još uvijek ne gubi ni atom snage uživo, na pozornici se pojavila u 22:30. Ostatak ekipe sastavljen od vještog gitarističkog  virtuoza i osnivača benda Treya Azagthotha, norveškog gitariste Destruchtora te bubnjara Tima Yeunga (nedavno proglašen jednim od najvećih bubnjara u metalu po brzini sviranja) više je nego profesionalno odradila nastup. Kad sam bend gledala ove godine na Brutal Assaultu ipak nisam mogla osjetiti toliku bliskost između benda i publike, no jučer je to bilo nešto jedinstveno, zabavno, ugodno i neopisivo. Tim Yeung, koji inače mijenja Petea Sandovala zbog njegove operacije leđa, je toliko tehnički precizan bubnjar, motorički usklađen i brz da je to bila milina slušati. No, moram obavezno napomenuti da je (ženski dio populacije će se itekako sa mnom složiti) i estetski i vizualno ostavio savršen dojam. Znam da je „samo“ session bubnjar, ali nadam se da ćemo ga gledati češće u drugim istaknutim bendovima (dosad je radio s Divine Heresy, Nileom, Hate Eternal i dr.) . Set-lista je bila besprijekorna u svakom pogledu. Započeli su s legendarnom himnom „Immortal Rites“ da bi fanove dalje nastavili raspamećivati s ostalim legendarnim pjesmama „Rapture“, „Day Of Suffering“ , „Blasphemy“, „Maze Of Torment“, a negdje na sredini nastupa bend je dio set-liste posvetio novom albumu. Dakle, izabrane su tri najžešće pjesme „Existo Vulgore“, „I Am Morbid“ i  „Nevermore“. Mene su osobno jako ugodno iznenadili s pogerskom i brzom „Angel Of Disease“ na kojoj su se svi razbacali i koja je potaknula na mosh-pit većinu fanova blizu pozornice. Ostatak nastupa obilježile su „Where The Slime Lives“  „Blood On My Hands“ i God Of Emptiness“. Na bis nisu izašli, iako ih je ekipa zvala, ali nema veze. Bilo je malo razočaranja što nisu svirali „Chapel Of Ghouls“ ali sa šesnaest odličnih stvari su razvalili. Najugodnije iznenađenje velikoj većini pa tako i meni kao što sam prethodno rekla bio je bubnjar Tim. David Vincent pokazao je i drugu stranu svog vokala pa je na par pjesama i clean zapjevao svojim moćnim bas-baritonom. Pitam se, onako iz zezancije, što bi bilo kad bi čovjek kao side-projekt osnovao nekakav sympho-gothic bend u kojem bi pjevao samo clean. Naravno, zezam se dok to mislim, no bi se sigurno svjetski proslavilo. Dakako, čovjek je odlična pojava u svom itekako svjetski proslavljenom death metal bendu. Set lista je bila zbilja kvalitetno osmišljena i nastup od nešto manje od sat i pol oduševio je sve prisutne. Nakon koncerta očekivala sam da će se družiti s fanovima, ali su se ipak odlučili odmoriti nakon iscrpljujućeg nastupa. No zato smo se družili s Necrophobic za šankom. Zbilja su dali sve od sebe da zadovolje fanove svojim unikatnim i prepoznatljivim zvukom, koji ih po mnogim elementima izdvaja od ostalih bendova žanra i mlađih wannabe death bendova i odražava ih među najvećima.  Nakon dojmova koji ni sad dok ovo pišem ne popuštaju ne mogu niti pokušavam naći ni jednu zamjerku koncertu. Sve je bilo odlično, od ozvučenja do komunikacije s publikom. Što drugo na kraju, nego reći da se veselimo novom nastupu Morbid Angela što prije i da se nadamo da nećemo morat čekati sedam godina koliko je prošlo od zadnjeg. Zato uživajmo u stečenim dojmovima i čekajmo ih u nadi da ćemo ih vrlo brzo opet vidjeti.

SET LISTA:
Immortal Rites
Fall From Grace
Rapture
Day Of Suffering
Blasphemy
Maze Of Torment
Existo Vulgore
Nevermore
I Am Morbid
Angel Of Disease
Lord of All Fevers And Plague
Where The Slime Lives
Blood On My Hands
Bil Ur Sag
God Of Emptiness
World Of Shit

Foto galerija s koncerta nalazi se OVDJE.

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković