Ono što je za vrijeme izvandrednog Raphaela Saadiqa koji je polupraznu zagrebačku Arenu zagrijavao za pojavu Lennyja Kravitza na pozornici izgledalo kao da će biti okrunjeno još jednim gledanjem o pod na spomen zagrebačke publike vrlo se brzo pretvorilo u solidno popunjen prostor reducirane Arene Zagreb. Naime, zbog potreba produkcije koncerta kapacitet dvorane bio je prepolovljen i do 21:30 je,  kad je u Zagrebu dugo očekivani Lenny Kravitz konačno izašao pred publiku, broj okupljenih varirao negdje između sedam i osam tisuća.
Lenny, koji i u svojoj 48. godini izgleda neodoljivo i mami nebrojene uzdahe ženske populacije svoj zagrebački koncert otvara sa ‘Come On Get It’ sa aktalnog albuma ‘Black and White America’ dok na parteru gusto zbijena publika oduševljeno vrišti popraćena pljeskom odobravanja sa tribina. Od prve minute je jasno da je Lenny ne samo u dobroj formi već i odlično raspoložen pa publika vrlo brzo poprima iste obrise i oduševljeno cupka na ‘Always On The Run’, pjesmu koju je Lenny napisao sa legendarnim gitaristom naših dana, Slashom. Tribine su tada već na nogama, a Lenny Kravitz oduševljava podjednako i glasom, i stasom, i izvedbom, i osjećajnošću. Prateći bend na nivou je zvijezde Lennyjeva kalibra,a među glazbenicima i instrumentima dominiraju električna gitara i saksofon, pozornica je impozantna u neprestanom prelamanju svjetla, video zid bez zamjerke odrađuje svoj posao a Lenny je svakom novom pjesmom sve sjedinjeniji sa publikom koja oduševljeno prihvaća i pjesmu ‘Black and White America’ za glazbenika posebnog osobnog i emotivnog naboja nakon koje se Lenny obraća publici sa govorom tolerancije i razumijevanja. Slijedi ju odlična ‘Fields Of Joy’ dok okupljeni posebno razgaljeno dočekuju ‘Believe’ i ‘Stand’ dajući si, zajedno s vrlo energičnim i predanim Lennyjem, oduška na ‘Rock N’Roll Is Dead’ te ‘Rock Star City Life’ and ‘Where Are We Running’. Slijedi zaključni dio koncerta sa ‘Fly Away’ i legendarnom ‘Are You Gonna Go My Way’ te, na dozivanje publike bis kako pljeskom i uzvicima tako i glasnim lupanjem nogama o tribine dok je u potpunom mraku u dvorani snop svjetla samo na Lennyjevom  mikrofonu, i trenutak kada se Lenny u potpunosti stapa s publikom, sjeda na rub pozornice i izvodi akustičnu verziju pjesme ‘I Belong To You’ podržan glasovima publike. Nakon reda zahvala i najave ‘završne proslave’ Lenny izvodi ‘Let Love Rule’, obraća se publici sa pitanjem može li doći na tribine i nakon potvrdnog odgovora kreće…… kroz publiku na parteru do onih na tribini rukujući se i grleći s onima koji su ga tako dugo čekali. Razdragana publika s neograničenim salvama oduševljanja pozdravlja ovu gestu, Lenny nasmiješen prolazi desnom stranom partera prema sredini, staje na donji dio tribina, penje se na gornji, silazi na parter i lijevom se stranom vraća u ‘nulti red’, daje publici do znanja da primjećuje njihove majice s likom Jimmyja Hendrixa, bljeskove foto aparata i razdragana lica.
Ova gesta s kraja koncerta, koju ne viđamo često kod izvođača svjetskog kalibra, dokaz je prave veličine Lennyja Kravitza, glazbenika kojeg se često opisuje epitetima jednog od najvećih miljenika mlađe rock generacije. Kravitz, vidno uživajući u svojoj glazbi i publici koja ga prati, fantastično nosi svoje godine i na pozonici izgleda kao da mu je barem 10-ak godina manje, njegov profinjen scenski izgled kranje je osoban ali istovremeno i isplaniran do posljednjeg detalja brižljivo odražavajući svaku notu njegovog unutarnjeg svijeta. Velika pozornica urešena video zidovima i snopvima svjetla svih boja i dosega samo je pomoćno sredstvo u poniranju u svijet i osjećaje umjetnika koji je na svojoj koži osjetio što to znači biti dijelom i crne i bijele Amerike, umjetnika koji osjeća dok svira. Jer Lenny Kravitz, pokazao je to koncert u Areni Zagreb, mnogo je više od pjevača, autora, producenta i gitarista kojega karakterizira rock glazbeni stil uz primjese popa, soula i funka i svakako je mnogo više od glazbenika koje svoje uzore vidi u Jimmyju Hendrixu, Doorsima i Johnu Lennonu. Lenny Kravitz  je ono što je danas duša i srce ‘mainstream’ rocka, glazbenik koji će svojim istovremeno naglašenim i decentnim fuzijama naoko nespojivih glazbenih pravaca koji kovitlaju njegovom dušom pogoditi pravu ‘vibru’ kod svakoga u publici. Iako na albumima ponekad zvuči neuvjerljivo i na trenutke čak i isforsirano, njegovi  nastupi uživo čista su rock n’ roll energija, živa koja se diže u barometru i ostaje na pragu rasprsunća dok Kravitz s naočalama na očima, ili bez njih publici pred sobom servira svoju dušu, vadi srce iz grudi i poklanja ga onima koji znaju čuti i prihvatiti njegovu poruku.
Koncert u Areni Zagreb pravi je dokaz tvrdnje da prepune Arene ili stadionski prostori nisu mjerilo kvalitete niti pokazatelj popularnosti i odanosti publike. Arena Zagreb Lennyja Kravitza i njegov fantastični prateći bend nije dočekala dupkom puna no publika je svojom reakcijom pokazala da su energija i srčanost ono što čini poveznicu između izvođača i slušatelja. Niti jednoga nije nedostajalo i stoga je koncert američkog glazbenika u Zagrebu jedan od vrhunaca ovogodišnje koncertne ponude.

Doviđenja, Lenny!

Setlista:
Come On Get It
Always on the Run
American Woman (The Guess Who cover)
It Ain’t Over ‘Til It’s Over
Mr. Cab Driver
Black And White America
Fields of Joy
Stand By My Woman
Believe
Stand
Rock And Roll Is Dead
Rock Star City Life
Where Are We Runnin’
Fly Away
Are You Gonna Go My Way
Bis:
I Belong to You (Acoustic)
Let Love Rule

 

Foto galerija dostupna je OVDJE.

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto i video: Anastazija Vržina  (www.anastazijavrzina.com)