U godini u kojoj obilježavaju 30 godina svog djelovanja kultna slovenska grupa Laibach nastupila je u zagrebačkom klubu Boogaloo.
1980. godine kada je jugoslavnski vođa maršal Josip Broz Tito umro nakon 30 godina komunističke vladavine u slovenskom industrijskom gradiću Trbovlje nadomak Ljubljane nastaje danas kultna umjetnička formacija nazvana Laibach, prema njemačkoj inačici grada Ljubljane koja se koristila za vrijeme drugog svjetskog rata tijekom njemačke okupacije. Već u rujnu iste godine Laibach su priredili svoj prvi koncert i izložbu kojom su proturiječili tadašnjoj političkoj strukturi Trbovlja i unatoč vojnoj zabrani već sredinom 1981. godine izložba Laibachovih djela upriličena je u glavnom gradu bivoše države, beogradskom SKC-u.
Labaich je i formacija koja je, osim po svojoj glazbi, diljem svijeta poznata i po ‘Neue Slowenische Kunst’, kontroverznoj umjetničkoj formaciji koja okuplja slovenske umjetnike i koja se od 1991. godine smatra državom, ima svoje putovnice i svoje poštanske marke te je ključnu ulogu u spašavanju ljudskih života odigrala za vrijeme okupacije Sarajeva sredinom 90.-ih. 12. prosinca 1982. godine Laibach je po prvi puta nastupio u dvorani Moša Pijade u Zagrebu. Koncert je tada bio pod nadzorom gradske policije i vojnih vlasti, a samo 10-ak dana kasnije pjevač Tomaž Hostnik pronađen je obješen. Gotovo 30 godina kasnije,  21. svibnja 2011. Laibach su se vratili na isto mjesto, u dvoranu Moše Pijade koja se danas zove Boogaloo klub.
Slavljenički program pod nazivnikom Revisited Laibach, na pozornici urešenoj velikim video zidom za vizualnu doživljaj, otvara sa riječima „Kakšni so to boji? To niso naši boji! To so vaši boji! Mi pa bi radi bili, svoji!!!“ dok dinamična izmjena kadrova iza leđa članova benda dodatno pojačava uvodni osjećaj psihodelije kojeg svojom izražajnom bojom glasa predvodi Milan Fras, vokalist benda. U istom tonu, psihodelično produbljenom ovi velikani svjetske avant-garde scene nastavljaju sa skladbom „Mi kujemo bodočnost“ te „Smrt za smrt“ koja estetski i u samoj izvedbi zvuči toliko snažno da se ježi koža. Impresivna igra svjetlima najavljuje skladbu „Brat moj“ na koju Laibach nepogrješivo točno, kada je o osjećajima publike riječ, nadovezuje „Krvava gruda – plodna zemlja“ u kojoj glavnu riječ, barem što ste vizualnog doživljaja tiče, preuzima video zid dok u ušima odzvanja impresivna izvedba pozadinskih vokala. Pjesma za koju se usuđujem reći da dominira prvim dijelom koncerta je „Nova akropola“ prije koje Laibach putem video zida donosi poruku: „We Are All Crucified“. Ali ipak, pjesma koja dominira prvim dijelom koncerta ponešto je glazbeno opuštenija i zvučno obogaćenija „Tanz mit Laibach“ dok publika pozdravlja i „Alle Gegen Alle“ te posebice „Das Spiel Is Aus“ u novom aranžmanu. Očekivano, na setu se našla i „Opus Dei (Life Is Life)“ i isto tako očekivano publika ju oduševljeno pozdravlja dok klubom odzvanja „Every minute in the hour we don’t think about the rest, and everyone gives everything, and every soul everyone will feel..“. Slijedi ju još jedna sveopće prihvaćena Laibachova uzdanica, „Geburt Eine Nation“ dok krajem koncerta dominira odavno legendarna „God Is God“.
Bez mnogo riječi i nepotrebnih tonova patetike Laibach su sa zagrebačkom publikom proslavili 30 godina svog umjetničkog djelovanja. Impresivno i dostojno, vrlo atmosferično i orkestralno sa odličnim pozadinskim vokalima i dodacima elektronike koja njihov sintetski zvuk čini još izoštrenijim i posebnijim. Uz to što su u sklopu programa ‘Revisited’ svoje sklade osvježili novim aranžmanskim rješenjima dodavši im tako jednu novu audio dimenziju, za onu vizualnu pobrinuli su se djelima iz NSK zbirke stvorivši hladnu, brutalnu i snažnu atmosferu koja u svakom segmentu naglašava i podupire njihovu umjetničku veličinu nastalu na temeljima dekonstrukcije totalitarizma bivše države. Uz primjeren light-show zagrebačka je publika dobila savršenu mješavinu svih umjetničkih komponetna i doživljaj za sva čula. Doživjeti Laibach pravo je zadovoljstvo jer malo je umjetičkih formacija poput ove koja će sa toliko profesionalizma i glazbene vještine pokazati sav svoj umjetnički raspon. To je nešto što se danas rijetko pronalazi i stoga s nestrpljenjem očekujemo sljedeće Laibachovo ukazanje pred zagrebačkom publikom.

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto: Slavica Rudec