Korn su zaista jučer u maloj dvorani Doma Sportova oduševili zagrebačku publiku. U intimnoj atmosferi dvorane, a to su posebno mogli osjetiti oni koji su bili u pitu, izveli su neke od svojih najvećih hitova koji su obilježili njihovu karijeru. Prvi put kad su nastupali u Zagrebu 2007. ostavili su odličan dojam i mnogi fanovi se i danas vrlo rado prisjećaju tog nastupa.  Koncert je počeo u 20 h nastupom predgrupe Stillwell koja je poznata po tome što u njoj sviraju Wuv iz P. O. D.-a i Fieldy iz Korna koji je preuzeo ulogu gitariste u bendu. Njihov nastup bio je sasvim solidan, iako na mene osobno u glazbenom smislu nije ostavio dublji dojam. Njihov tzv. street metal izričaj pogodan je za opuštanje i razbacivanje, ali nije baš uspio zagrijati publiku i stvoriti atmosferu metal koncerta. Fieldy je solidno pokazao svoje gitarističko umijeće, a pjevač Q-Unique je na sreću mnogih više pjevao nego repao. Uglavnom, pridobili su simpatije publike iako je velika većina ljudi još bila vani i djelovala pomalo nezainteresirano gorljivo čekajući nastup bakersfieldskih velikana. Nakon Stillwella na pozornici se pojavio DJ (koliko god sam se trudila nisam uspjela saznati njegovo ime) koji je publiku uveseljavao i nabrijavao hitovima Rammsteina, Rob Zombiea, System Of A Downa, Pantere i Slipknota i baš je to bilo ono što je bilo potrebno za zagrijavanje prije prave poslastice koja je uslijedila. Korn su se na pozornici pojavili u 21 h. Otvorili su set listu s hitom sa svog prvog albuma „Blind“ i izazvali sveopće oduševljenje. Zatim su se redali „Here To Stay“, „Pop A Pill“ sa posljednjeg albuma koja je bila jako ugodno iznenađenje te „Freak On A Leash“ prilikom čije se izvedbe u refrenu činilo da će publika nadglasati Jonathana pjevajući iz petnih žila. Jonathan je u svom već svima dobro poznatom outfitu, u kiltu suvereno vladao pozornicom, a kad se prihvatio gajdi, koje su mu inače hobi  zbilja je izazvao ovacije publike svirajući na njima, to je još više upotpunio atmosferu. Jedina zamjerka bi bila  njegova preslaba komunikacija s publikom. Treba svakako istaknuti još nekoliko fenomenalnih stvari koje su obilježile nastup, a to su svakako „Shoots And Ladders“  na čiji se kraj nadovezao „One“ Metallice i u tom trenutku uz pozitivne reakcije publike pobudio u mnogima nostalgiju.  Svakako treba izdvojiti „Alone I Break“, „Got The Life“,  „Right Now“ koja svojom žestinom i bukom uvijek pobuđuje bijes kod publike te izvedbu meni osobno jedne od najdražih njihovih stvari s jednim od najpamtljivijih gitarskih intro-a modernog metala ikad „Somebody Someone“. Uvijek je lijepo vidjeti kako ljudi znaju tekstove svih pjesama i mislim da je time zagrebačka publika dokazala bendu svoju vjernost. Svakako moram pohvaliti dinamiku i karizmu gitarista Munkyja i basista Fieldyja za kojeg kao basistu imam samo pohvale. Bilo je zbilja vrlo inspirirajuće vidjeti ga kako svira. Svojim je naglašenim basom u skoro svim pjesmama i vrlo preciznim slappingom utjelovio posebnost zvuka benda. Tehnički je njegov stil vrlo blizak legendarnom Lesu Claypoolu (Primus) i zbilja kad ga čovjek vidi uživo uvjeri se da je nevjerojatno dobar glazbenik.  Što se Jonathana tiče, glas mu je bio u dobroj formi iako je mogao biti malo bolje ozvučen. Svi će se složili da je bubnjar Ray Luzier svojim bubnjarskim solom negdje u sredini nastupa raspametio publiku i moram priznati da se svojom žestinom i tehnikom definitivno uklapa u koncept rada benda.  No ono što ne smijem zanemariti, a po čemu se vidi da na neki način postoji neravnopravnost u bendu jest pozicija pratećeg touring gitariste Wesa Geera koji je cijelo vrijeme doslovno stajao na istom mjestu u pozadini i jedva da ga se moglo vidjeti. Očigledno je da su prošla vremena kad su Korn bili ujedinjen i složan bend kakav pamtimo iz vremena Issues albuma. Nakon „Get Up“ bend se zahvalio, svjetla se ugasila, a nabrijana publika gladna žestokog nastupa u mraku je počela izvikivati „We want more!“. Nakon nekih 10-ak minuta bend je opet izašao i razvalio na bisu počevši sa „Falling Away From Me“ u kojoj je Jonathan pokazao svoje glasovne sposobnosti u punom sjaju. Malo pjevača može toliko glasno prsnim registrom tako stabilno otpjevati stvar, a da im glas ne pukne do sljedećeg refrena. Svakako vrlo impresivna izvedba. Ono što meni osobno nikako nije sjelo, a mnogima se svidjelo je izvedba dijelova nekoliko njihovih velikih hitova u trajanju svakog od po dvije minute maksimalno, a sve skupa bilo je spojeno u 10-minutni čušpajz. Znam da je bendu s dugogodišnjom karijerom i velikim brojem dobrih i fanovima dragih stvari teško katkad sastaviti set listu, ali nije mi sjelo kad su jednu od stvari koju fanovi obožavaju „Coming Undone“ i koja uvijek izazove delirij, ili recimo „Clown“ skratili na minutu i pol. Ideja je bila objektivno dobra, izvedba  djelovala efektno, ali meni osobno, iako sam znala da će to napraviti jer sam gledala snimke i čitala kako je to bilo na prijašnjim nastupima vani, to jednostavno nije sjelo. To je dakle sve skupa izgledalo ovako: „Coming Undone/We Will Rock You/Twisted Transistor/Make Me Bad/Thoughtless/Did My Time/Clown“. Na kraju su sa stvari „Y’All Want A Single“  izazvali ovacije publike koja je skupa sa Jonathanom agresivno uz skakanje skandirala „Y’all want a single say fuck that, fuck that shit!“. Uz pozdrav otišli su nakon nastupa u trajanju od sat i pol, priuštivši publici još jednom jedan odličan metal koncert. Korn je metal bend koji bez obzira na unutarnje probleme, promjene postave,  na pritisak tržišta ili na to što kritika i publika misli uvijek ide dalje i radi svoje. Jedno je sigurno, a u to ćete se uvjeriti ako ih vidite uživo, a još niste, a to je da im se nipošto ne može poreći originalnost. Tu ne mislim na imidž ili slične popratne pojave, nego na zvuk, na samu glazbu. Nikad se nisu odmaknuli od svog glazbenog stila što se nažalost dogodilo mnogim vrlo popularnim bendovima. Svoji su iz albuma u album, bile pjesme na albumu više ili manje kvalitetne. Nadam se da ćemo ih opet za nekoliko godina vidjeti u Hrvatskoj jer bi to potvrdilo, a ovaj je koncert to već pokazao, da su i oni kao i mnogi drugi bendovi postali ovisni o odanosti i ludiranju hrvatskih fanova za vrijeme nastupa. To će, nadam se, ponovo nagraditi odličnom svirkom.

SET LISTA:
Blind

Here To Stay

Pop A Pill

Freak on a Leash

Shoots and Ladders / One

4U

Got the Life

Alone I Break

Oildale (Leave Me Alone)

Right Now

Ball Tongue

Somebody Someone

It’s OnGet Up

BIS

Falling Away From Me

Coming Undone/We Will Rock You/Twisted Transistor/Make Me Bad/Thoughtless/Did My Time/Clown

Y’All Want a Single
Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Matija Gudlin