Kataklysm su razvalili Močvaru! To je prva stvar koja se odmah mora istaknuti i koja oslikava kvalitetu svirke i zagrijanu atmosferu koju su stvorili. Koncert je počeo u otprilike 20:30 pa nažalost prvu predgrupu death metalce  Pestifer iz Belgije nismo stigli vidjeti. Čula sam poslije da ih je publika hvalila i da su se svidjeli ljudima. Nakon njih svjedočili smo nastupu zanimljivih Finaca, Dead Shape Figure, koji sviraju neku mješavinu melodic death/thrasha s prizvukom rekla bih grinda i hard-corea. Zanimljiv mladi bend, koji trenutno promovira svoj zadnji album „The Disease Of St. Vitus“. Za mene, a vjerujem i za ostale fanove brutal death metala, uslijedilo je pravo oduševljenje kad su se oko 10 h pojavili Talijani Karnak. Svojim ultrabrutalnim glazbenim izričajem zbilja su uspjeli dobrano zagrijati atmosferu. Njihov posljednji album „Dismemberment“ obiluje tipičnim bubnjarskim death metal ritmovima, melodičnim gitarama, i agresivnim moćnim zvukom spuštenih ritam gitara koje ih približavaju zvuku bendova kao što su Morbid Angel i Suffocation. Svidio mi se njihov nastup, vokal je bio posebno dobar, vrlo dubok, kako i priliči pjevaču takvog žanra, ali opet izuzetno i za svaku pohvalu vrlo glasan i izražajan. Ekipa se već poprilično uživjela nakon njihovog nastupa i Močvara se polako počela puniti. Nakon pauze koja je trajala nekih pola sata, napokon dolaze pioniri tzv. „northern hyperblast“ death metala Kataklysm, kojima je ovo bio treći nastup u Hrvatskoj. Prije sedam godina bili su u Osijeku, prije četiri u Zagrebu u Boogaloo-u i sad, kad obilježavaju dvadeset godina rada, vraćaju nam se  u sklopu turneje “Spread The Venom World Tour (Europe Part 2)”. Moram odmah reći da sam bila jako zadovoljna s ozvučenjem i da su se i bubnjevi, solo dionice gitara i dakako, Maurizijev vokal vrlo jasno čuli. Ovo mi je bio prvi put da sam ih vidjela uživo i kako sam čula otprije, svi su hvalili njihove nastupe od ozvučenja do komunikacije s publikom. Moram priznati da sam bila jako ugodno iznenađena jer još dugo nisam, osim nastupa Nilea prije nekoliko mjeseci vidjela neki toliko dobar koncert nekog od poznatijih pripadnika ovog žanra. Negdje sredinom nastupa Maurizio je rekao da su za potrebe svog dokumentarca kojeg snimaju na ovoj turneju poveli i vlastitog kamermana, koji je lijepo i bend i nas snimao iz fotopita. Super je bilo kad je izjavio da im je i Hrvatska važna te da će svakako i našu publiku uvrstiti u dokumentarac. No da se vratim na set listu i kvalitetu samog nastupa. Legendarni Kanađani su odmah počeli prašiti s pjesmom s najnovijeg, vrlo dobro prihvaćenog od publike i kritike „Heaven’s Venom-a“ pod nazivom „A Soulless God“ koja je oduševila fanove, pa zatim dobre stare „Serenity In Fire“ i „Ambassador Of Pain“ koje su počele izazivati takve mosh-pitove da čovjek jednostavno nije mogao odoljeti, a da se ne nađe u njima i ne sudjeluje, uključujući dakako i mene samu koja sam se čak tri puta bacala u mosh. Kad poznate rad ovakvog benda, ne možete si dozvoliti da budete statični jer vas takva atmosfera jednostavno ponese, tim više što vas blast beat-ovi Maxa Duhamela jednostavno ne mogu ostaviti hladnima. Sljedeća „Push The Venom“, meni osobno najbolja s novog albuma, zvučala je jako uvjerljivo i poticala fanove da growlaju potaknuti Maurizijevom odličnim dubokim death vokalom, koji se s lakoćom prebacuje u scream. Među sljedećim odlično izvedenim pjesmama svakako treba istaknuti „Prevail“, zatim jedan od najvećih hitova  „In Shadows And Dust“ sa legendarnog „Shadows & Dust“ te još jednu uspješnicu sa „Serenity In Fire-a“ „As I Slither“. Za sam kraj izvrsni Kanađani ostavili su same uspješnice sa jednog od njihovih najžešćih i najznačajnijih albuma, odličnog „In the Arms of Devastation“ pa smo svi imali priliku uživati u četiri himne „The Road To Devastation“, zatim, „Crippled & Broken“, koju je Maurizio posvetio fanu iz publike koji je očito dobio žešći udarac u mosh-pitu, rekavši, „Gdje je čovjek koji krvari, ovo je savršena pjesma za njega.“, što je izazvalo euforiju kod publike jer je znala što slijedi. Nemam nikakvih prigovora na Maurizia kao frontmena, mogu nizati same pohvale jer osim što je s lakoćom pjevao nevjerojatno zahtjevne growl dionice sa odličnom izražajnošću i uvjerljivošću, kontakt s publikom bio je bez premca. Podijelio je i nekoliko piva ljudima u publici. Ne smijem ne spomenuti sjajno izvježbanog i koncentriranog gitaristu i producenta benda Jean-Francois Dagenais-a koji je izvrsno pokazao kako death metal bend s jednim gitaristom može zvučati vrlo žestoko i usklađeno. Bez nepotrebne pompe, izvrsnim tehniciranjem i sjajno odsviranim koncertom koji je osim fantastičnog ozvučenja dostojno obilježila i pozitivna atmosfera koju stvorili, dečki su još jednom oduševili Zagreb. Bilo je vruće te doslovno i krvi i znoja, ali bez straha, nipošto ne preko mjere! Nažalost, kako to uvijek biva, svemu što je super brzo dođe kraj i kao što sam već spomenula da je bend zadnji dio set-liste posvetio „In The Arms Of Devastation“ himnama, za sam kraj ostavili su dvije „To Reign Again“ i „Like Angels Weeping (The Dark)“. Publika je izlazila vidno zadovoljna, a sam Maurizio se poslije došao družiti s fanovima, kao i dečki iz predgrupa i s nama ostao vrlo dugo razgovarati potpisivati autograme i uslikavati se. Jedan vrlo simpatičan, opušten i pristupačan frontmen. Nadamo se da ćemo ih uskoro opet vidjeti na novim turnejama jer čini se da postoji posebna veza između zagrebačke death metal horde i ovih neponovljivih Kanađana.

Kataklysm set-lista:

A Soulless God

Serenity In Fire

The Ambassador Of Pain

Push The Venom

Manipulator Of Souls

Determined (Vows Of Vengeance)

Prevail

Years Of Enlightment/Decades In Darkness

In Shadows & Dust

As I Slither

At The Edge Of The World

The Road To Devastation

Crippled & Broken

To Reign Again

Like Angels Weeping (The Dark)

 

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković