Gods of Chaos otvorili su bučnu srijedu u Močvari i isprepadali nekoliko okupljenih. Sviraju drzak i nemilosrdan grind/hc, otvaranje koncertne večeri usred tjedna doimalo se više kao proba, no zvuče solidno i ne deru samo brzu galamu već bude, prizivaju i uzdižu nekakve usporene babaroge što ih čini originalnima. Odsvirali su taman da ljudima istresu prašinu iz ušiju, ostave vremena za još jedno pivo i pripreme za talijanske silovatelje žanra: The Orange Man Theory.
Kao nastavak na Gods of Chaos dolaze četriri živopisna Talijana koji sviraju bučne, vrlo slojevite i dugačke stvari. Da se zapitaš kako to sve popamte. Sviraju iskrzano i isprekidano no odlično furaju na trenutke – ponesu sočnim groovy ritmom ali ne usudiš se poletit jer nikad ne znaš kada će prekinut rupom, pa još jednom rupom, pa promjenom ritma, pa brzim zbrčkanim rifom + strganim ritmom i onda opet otegnutom dionicom koja ponovo savršeno nosi i tjera da se klimaš u vratu ili bokovima i čekaš šta će iduće spetljat. Vokal sada bez dredova sliči kakvom finom malenom digiću, no isti urla odlično, snažno i dirigira svakim neočekivanim obratom u svirci. Sasvim simpatičan bend kojeg bismo voljeli još gledati u Zagrebu, Talijani iza sebe nose odličnu povijest i dva albuma s produkcijom Steve Austina iz Today is the Day. Posao ugrijavanja atmosfere za sljedeći bračni par rušitelja potpornih zidova odradili su odlično.
Dakle, Jucifer/lucifer. Ne znam kako im to uspijeva, ali kad sviraju trgaju stvari oko sebe. Gospođa Valentine uredno, periodički, bez prekidanja zadanog (otegnutog) rifa, poravnava glavu gitarskog pojačala koje klizi sa boxa vjerojatno sa suicidalnim namjerama. Vidi se da je ženi to uobičajen grif: okreneš se i vratiš glavu pojačala na mjesto da ne rokne na pod 🙂 sumnjam da ju dere poriv ka pospremanju, ta žena svršava dok izvlači zvuk, previja se unatrag i instrumentom razara opremu. I dok Valentine stvara taj zvučni beton koji krčka, gospodin suprug zadužen za ritam zapravo vozi bager tako što u Slayer majici ustaje između udaraca, sjeda natrag, baca i vrti palicu kao Tommy Lee a nakon toga toliko tuče po čineli da ruši stalak. To su ta dva divljaka – odeš doma razočaran u vlastiti život 🙂
Valentine je izašla na stage u mrklom mraku i počela predigru samo izvlačeći otužne, dugačke i vibrirajuće rifove iz krasnog i uvijek moćnog Gibsonovog Flying V modela, u njenom slučaju ženskastog šljokastog finiša. Dugokosa spodoba otpuhala je nazočno ljudstvo vokalom koji pobire prašinu sa stalaža, pokazala je kako se proizvodi i štuje Gospodin Riff, kako izgleda poza žene koja to radi, kako se klanja pojačalu, kako se voli i siluje žica, kako se obožava zvuk i buka. Dok se ta žena poigravala sustainom i dugačkim rifovima, Edgar gradi zgradu od zvuka pa ju ruši da bi onda zajedno stvorili zid od buke kojeg tada buše i režu ponavljaućim periodičkim ritmovima. Poslije imaš osjećaj da oboje guraju 100-tonski šleper uz planinu pa onda puštaju da se obruši dolje i krši sve pred sobom, da ruši i razara, i tako ponovo i ponovo.
Uvijek tvrdim da je trio najbolja (i dovoljna) sviračka kombinacija, no i duo – po principu manje je više – u ovom slučaju odrađuje posao tako da ljudima vrije adrenalin. Lajt je bio savršen: minimalan, jednobojan, crven ili plav ali uglavnom crn, to je bilo svjetlo u kojem se figura osobe s gitarom valjala, i možda stvarno lebdjela na sloju debelog zvuka.
Tko se od pristutnih nije oženio neka si nađe ovakovu ženu.

Jucifer discography:

1998 – Calling All cars on the Vegas Strip (Crack rock/Capricorn)

2001 – Lambs EP (Capricorn)

2002 – I Name You Destroyer (Velocette)

2004 – War Bird EP (Velocette)

2006 – If Thine Enemy Hunger (Relapse)

2008 – L’autrichienne (Relapse)

2010 – Throned in Blood (Relapse)

 

TOMT discography:

2009 – Satan Told Me I’m Right (Subsound)

2007 – Riding A Cannibal Horse From Here To (Supernova)

 

Jucifer Myspace: http://www.myspace.com/jucifer

TOMT Myspace: http://www.myspace.com/theorangemantheory

GOC Myspace: http://www.myspace.com/godsxofxchaos

 

Izvještaj i foto: Robin Zlatić