„Sounds Of A Playground Fading“ najnoviji je album grupe In Flames, legenda gothenburške melodic death metal scene i, kako mi je sam Peter Iwers prije zagrebačkog koncerta rekao, odraz je odrastanja i razvitka samog benda koji postoji već oko puna dva desetljeća.

Izgleda da su In Flames kao dobro vino (klišejevska poredba, ali istinita), što stariji, to bolji tako je koncert u Boogaloou u atmosferi definitivno nadmašio rasprodanu Tvornicu 2009.

U potpunosti je nezahvalno općenito uspoređivati ovaj koncert s onim prošlim, jer je svaki koncert bilo kojeg benda novi spektakl za sebe, no moram samo napomenuti da je jedna stvar ostala ista – predgrupa.

Priličan broj okupljenih ljudi zagrijala je slovenska Noctiferia čiji sam nastup nažalost propustila, no sudeći po reakcijama publike pred sam početak koncerta In Flamesa, Slovenci su napravili odličan posao.

S oko pet minuta kašnjenja na binu izlaze Anders, Bjorn, Peter, Niclas i Daniel praćeni uz konstantna skandiranja „In Flames, In Flames, In Flames!“ počinju s „Sounds Of A Playground Fading“. Zanimljiva je činjenica da se publika izvrsno snašla u interpretaciji kako starih, tako i najnovijih pjesama koje je otpjevala s jednakom žestinom kao evergreene koji su slijedili nakon prvog singlea s aktualnog albuma, „Deliver Us“.
Nakon gromoglasnog pjevanja pjesme „Trigger“ Anders je zaključio kako je zagrebačka publika najbolja na ovoj turneji, naglaseći da Šveđani nikada ne lažu. Ja mu vjerujem, žestina i energija koja je bila prisutna u zraku tijekom cijelog koncerta, pomiješana s uobičajenom zagušljivošću je uistinu rijetkost za Boogaloo. Na koncertima te veličine zna biti prilično dobro, ali kad imaš priliku vidjeti sve ruke u dvorani u zraku i gromoglasno pjevanje koje na trenutke onemogućava slušanje Andersova vokala onda znaš da postoji neka neopisiva kemija između benda i lokalnih fanova.

Također, sjetili su se čestitati rođendan članu Noctiferie kome je, po Andersovoj želji da čuje pjesmu na našem jeziku, otpjevan „Sretan rođendan“.

Imaju deset studijskih albuma iza sebe no kombinacija od „Inspid 2000“, „Swim“, „Alias“, „The Quiet Place“, „Where The Dead Ship Dwell“ i „Fear Is The Weekness“ sigurno je zadovoljila i stare i nove fanove tako da mislim da nitko tko je tamo bio ne bi smio imati ikakvog prigovora kako setlistu tako i na sam performans, atmosferu i zvuk.

Pohvale od strane benda samo su se redale, te su svi saznali kako žele da im ovaj koncert zauvijek ostane u sjećanju jer je uistinu jedan od najboljih nakon čega je cijela, ali baš cijela dvorana, pri sljedeće pjesme počela skakati, ruke su bile u zraku, pjevalo se s bendom, već i previše užarena atmosfera bila je na vrhuncu.

Flamesi su završili sat i pol svirke s „Take This Life“ s albuma „Come Clarity“ i dokazali kako zvuci s njihova igrališta nikako ne jenjavaju već su sve glasniji i glasniji.

Uistinu ih je bilo zadovoljstvo gledati. I njih, i publiku. Bravo!

 

Iscrpnu galeriju fotografija s koncerta pogledajte OVDJE.

 

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Slavica Rudec