Ako bi se čitav sinoćnji show ovog britanskog dueta sumirao u jednu rečenicu, ona bi izgledala ovako: “It’s not another lonely Sunday” (“To nije još jedna usamljena nedjelja”)! S Hurtsima na stageu u Boćarskom domu u Zagrebu u hladnoj listopadnoj noći, čak i oni koji su došli sami nisu nikad osjetili takvo zajedništvo kao prije samo nekoliko sati, sa sanjivim svjetlima rasutim po njihovim licima i Theovim glasom koji ih je okruživao u čvrsti zagrljaj.
Sve je počelo otprilike sat vremena prije koncerta, kada su mediji iVIPposjetitelji ušli u lijep foaje ovog prostora. Pozdravile su nas hostese u vrlo kratkim suknjama, crnim platformama i sa šampanjcem u visokim čašama, poput samih hostesa, a i djevojaka u garderobi u prikladnim haljinama od crne čipke (vrlo “Wonderful Life”, što pretpostavljam da je bio zahtjev samih Hurtsa).

Ovaj galantni uvod je ubrzo obogaćen prvim taktovima prvog support banda noći zagrebačkog banda Nipplepeople. Pošto nisam prije čula nijednu od pjesama ovog elektro dueta, bila sam prijatno iznenađena njihovim energetičnim nastupom i ponešto ekscentričnom odjećom (neka vrsta maski od žica oko njihovih glava, uz jednake orijentalno-metalne hlače i crno/bijele bluze), kao i lako pamtljivim refrenima i sampleovima poznatih zaraznih pjesama poput “Music Sounds Better With You” Stardusta, “Loveshack” od B-52’s i Madonnine “Hung Up”. Glas pjevačice me je podsjećao na trance dame koje ATB ‘upošljava’ za svoje pjesme, dok ritam priziva Kraftwerk – sve u svemu, Nipplepeople su se dokazali vrijednima kasnije pretrage na Googleu, pogotovo stoga što je refren jedne od pjesama na kraju – “Sutra” – bio savršen za zagrijavanje pred Hurtse: “Nikakva čarobna jutra / Zaljubit ću se / Zaljubit ću se sutra…”.
Kratki intermezzo je uslijedio između setova, dok se dvorana polako punila, taman na vrijeme kako bi dočekala drugi support band večerašnjeg koncerta – Heartbreaks iz Velike Britanije. Njihov set je bio ispunjen gorkoslatkim melodijama i stihovima čiji je emocionalni raspon bio veći od samo “Jealous, Don’t You Know” i “Remorseful”, upakiranim unutar retro rock stila 60-tih kojeg su ovi britanski dečki pokazali i svojim odjećom – dok je jedan od gitarista kanalizirao svog unutarnjeg Jamesa Deana, pjevač je bio pravi mod. Set je završio prerano, a željna hrvatska publika je zasigurno ostavila dobar dojam na Heartbreakse.

U 22 sata, svjetla su se smanjila, orkestar Hurtsa je došao na stage i odjednom su svi bili u ludilu. Dvije plesačice/ Smrti dodale su morbidnu notu cijeloj atmosferi, dok su Theo Hutchcraft i Adam Anderson dolazili do centralnog dijela stagea gdje su prikladno pozdravljeni kao zvijezde noći. Ova oznaka, iako istinita, nije se vidjela na njima, pošto su bili skromni u primanju sve ove pažnje i bez trunka arogancije na njihovim mladim i pažljivim licima. Neki bi rekli da je ne bi ni trebalo biti, međutim, uzimajući u obzir hvalospjeve koje su Hurts dobili za svoj prvi album, bilo je lako pomisliti da možda neće biti tako otvoreni kao što su bili na stageu u Zagrebu.
Set je počeo sa “Silver Lining”, koja je postavila snažnu notu za ostatak showa, a nastavljen je jednom od omiljenih pjesama publike, prvim singleom i pjesmom koja je otvorila vrata svijeta Hurtsima – “Wonderful Life”. Theov glas je uživo još bolji nego na albumu, ako je to uopće moguće! Refren na kraju, sa tužnom melodijom koja dolazi i ulazi ravno u srce, je više nego vrijedna da se čuje i vidi uživo među fanovima Hurtsa.
Pjevanje cijele dvorane je nastavljeno s “Happiness”, pjesmom koja nije na albumu, ali je jednako snažna i voljena od strane publike. Tokom nastupa, Theo je bacao bijele ruže na publiku i komentirao kako su lijepe hrvatske djevojke ( i ljudi općenito), što je, naravno, dočekano s bučnim entuzijazmom. Na trenutke su Hurtsi otkrivali svoju dob s istinskom naivnošću koja se odražavala u naizgled iskrenoj začuđenosti predivnim dočekom hrvatskih fanova. “Blood, Tears & Gold” je Theo predstavio kao pjesmu o slamanju srca (ali, zar nisu one skoro sve takve?), “Evelyn” je bila briljantna audio i vizualna pojava snage čežnje, a nakon “Sunday” je uslijedio poseban intermezzo sa dvjema plesačicama (“Gloomy Sunday”), ovaj put u bijelom. Na “Devotion”, Kyliein glas uopće nije nedostajao, dok je homage pop pjevačici došao u obliku covera “Confide In Me”, koja je ispala izvrstan izbor Hurtsa. “Affair”, prva pjesma koju su Theo i Adam napisali zajedno, imala je posebnu akustičnu izvedbu, a koncert je završio prerano s opet snažnima “Illuminated” i “Stay”, koju je publika pjevala kao da kaže Hurtsima da ne trebaju ići s bine. Nažalost, otišli su na nekoliko minuta, nagovještavajući kraj, no vratili su se za bis “Better Than Love”, sjajan oproštaj od Zagreba sa svjetlima, plesačicama i cijelim repertoarom.
Sat je proletio kao sekunda, i suviše rano smo izlazili iz prostora i dalje pjevušeći neke od pjesama sa koncerta. Elegantna nedjeljna večer dala je svoje mjesto tamnom ponedjeljku, te sve što je ostalo jest zahvaliti se na njoj ovom fascinantnom bandu i zaželjeti im još jedan odličan neo-romantični album i turneju koja slijedi, sa ponovnim koncertom u Zagrebu – zbogom, Hurts, do iduće predivne noći!

Foto galerija dostupna je OVDJE.

Izvješaj: Ilhana Škrgić
Foto: Ivana Sataić