Kraj siječnja u zagrebačkom Boogaloou označio je početak odlične metal sezone 2011. jer u pohod na naš grad prvi su krenuli švedski Avatar, velikani finske power scene Stratovarius te apsolutni velikani europskog power metala, Helloween.
Prvi su, pred solidan broj ljudi, ali još uvijek polupraznu dvoranu, izašli Šveđani Avatar i domaćoj publici u vrlo predanom nastupu prepunom banganja, ‘rogova’ u zraku, žestokog paranja gitarskih žica predstavili svoj treći studijski album nazvat jednostavno i jasno – „Avatar“. Žestoke gitare i vrlo izražajan vokal koji se prolomio klubom oduševio je muški dio okupljenih dok se onaj ženski, razumljivo, povrh svega razonodio pogledom na atraktivnu pojavu pjevača Johannesa Eckerströma od glave do pete odjevenom u crno koji je entuzijastično zamahivao sa svojom dugom crnom kosom tijekom cijelog 40-minutnog nastupa.
Nakon Avatara na pozornicu izlazi finski Stratovarius, bend o kojem se godinama pletu priče na relaciji Timo Kotipelto i Timo Tolkki i koji je prije svega 10-ak dana objavio svoj novi studijski album „Elysium“, drugi otkada je gospodin Tolkki definitivno napustio bend. Stratovarius predvođen Timom Kotipeltom čiji se glas još uvijek nije u potpunosti oporavio od nedavnog zdravstvenog incidenta kreću sa  „Hunting High And Low“, od samog početka žestoko i power pitko na finski način sa tračcima melankolije u prhom zvuku koji odlikuje pjesme poput uvodne. Brojna publika reagira od prvog takta bučnom podrškom i aplauzima oduševljenja dok Timo pozdravlja sa: „Dobra večer, Zagreb“. Vidno raspoloženi Kotipelto oduševljava kontaktom s publikom s kojom se konstantno rukuje već tijekom druge pjesme u nizu „Speed of Light“. Vrlo brzo slijedi priznanje da se tijekom poslijepodnevne šetnje gradom dio benda oduševio Zagrebom i pjesma „Paradise“ kao opravdanje tvrdnje: „Čini se da živite u raju, zar ne?“. Publika u nastavku posebno glasno pozdravlja od borbe s rakom tek oporavljenog bubnjara Jörga Michaela koji je vrlo predano i iskreno nastupio pred domaćom publikom, a u borbi za primat između bass i gitarističke solaže pobjednik je ostao nepoznat jer Stratovarius je bend nadaleko poznat po izvanrednim instrumentalistima među kojima treba spomenuti i vrsnog klavijaturista Jensa Johanssona. Završnim dijelom seta dominiraju „Kiss Of Judas“, „Twilight Symphony“ te „Forever“, publika divlja, skandira, skače a Kotipeltov glas doseže dobro znane razmjere jednog od najboljih u ovom pravcu. Za kraj svog seta koji je potrajao nešto duže od sat vremena temperamentni Finci ostavljaju „Black Diamond“ čiji instrumentalistički dio možda i povrh vokalnogi domaću publiku baca na koljena. Slijedi skandiranje za još i obećanje benda da će se vratiti i odsvirati duži set. Nadam se uskoro!
15-ak minuta prije 23 sata nakon neumornog skandiranja iz prvih redova „Happy, happy Ha/elloween“ na pozornicu pred puni zagrebački klub izlaze velikani njemačke, ali svakako i europske power metal scene i bend koji je obilježio neke od mojih osnovnoškolskih dana – Helloween, predvođen Andijem Derisom čiji se glas u pjesmi „Are You Metal?“ s albuma „7 Sinners“ po kojoj je i nazvana ova turneja i s kojom otvaraju set prolama svakom, pa i najmanjom, porom Boogalooa. Slijede ju „Eagle Fly Free“, „Where The Sinners Go“ i „You Stupid Mankind“. Publika delirično pozdravlja svaku novu pjesmu na setu, odlično raspoloženi bend daje sve od sebe i stapa se sa vrlo entuzijastičnim i predanim prvim redovima. Sredinu koncerta Helloween prelama sa ‘laganicom’ „Forever And One (Neverland)“ dok se apsolutno oduševljenje u publici događa tijekom spoja dviju legendarnih „Helloween“ i „Keeper Of The Seven Keys“. Vrijeme je, uz odlične instrumentaliste i snažan Andijev glas proletjelo kao u trenu i nakon sat i pol odlične zezancije, glazbe i snažnih emotivnih vibracija bend napušta pozornicu. Glasno skandiranje dovodi ih nazad vrlo brzo i slijede „Ride the Sky“ , „Future World“ i totalna energija u publici. Helloween domaćoj publici na odličnom prijemu zahvaljuje na drugom bisu pjesmom „Dr. Stein“ i nestaje u tami. Do neke sljedeće prigode.
Pa iako bi se i ovom koncertu mogla naći pokoja zamjerka, što u vezi sa setlistom (jer koliko ljudi, toliko ćudi!), što sa tehničkim problemima jer je zvuk na momente bio daleko od savršenstva, Boogaloo i domaća publika još su se jednom pokazali kao dobitna kombinacija kada se radi o pravoj metal veselici. A zima je nakon žestoke svirke u srijedu navečer odjednom još toplija i podnošljivija….

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)