U pola jedan popodne lagano sam krenuo vlakom za Ljubljanu, te nakon što sam ju prespavao i vraćao se vlakom uspio sam stići do nje. Za početak lagano razgledavanje grada i traženje Gala Hale urodili su plodom tako da sam uspio naći željeni prostor. Gala hala je jedna dvorana u kompleksu. Još jedna poznata po koncertima je Menza pri koritu. Taj kompleks je jedna malo uvućena uličica s objestrane ispunjena grafitima i raznim suvremeno umjetničkim ukrasima (puno je ograda napravljenih od kotača bicikala). Blizu je dućan gdje sam riješio pitanje hrane i cuge te  nakon toga sam se našao sa zagrebačkim prijateljima i uz zabavu i pivicu bili smo spremni za koncert.
Povod ovog našeg izleta je koncert američkih hardcore velikana H2O, predvođenih Toby-jem, a kao support bend nastupio je odlični hrvatski punk rock – Pasi. Ovakav line-up i ne baš skupa ulaznica nagovještali su da će ovo biti jedan vrlo dobar koncert.
Oko 21.30 počeli su Pasi. Na početku bilo je svega 30-ljudi, no kako se atmosfera zagrijavala sve više ljudi je dolazilo. Nažalost nikakav pogo se nije rodio, ali većina publike radosno je pjevušila s njima. Istaknuli su kako slave 15 godina postojanja i kako snimaju novi album te tom prilikom odsvirali dvije pjesme s njega („Reci mi dali te boli“ i „Filistarski pločnici“). Ostatak repertuara bio je ispunjen starim dobrim hitovima poput „Iz kuta kruga“, „Degeneral“, „Eterle“ i za kraj neizostavna „Oda“.

Nakon male pauze brzo, moćno i glasno na stage izlaze H2O sa pjesmom „1995“. Odlično raspoloženi i u odličnoj formi nastavljaju sa pjesmama „Still here“, „One life, one chance“. Početak totalnog ludila najviše počinje na pjesmi „Nothing to prove“ kada su se ljudi počeli skidat i pravi show tek počinje. Od prve pjesme dvorana je popunjena, pogo žestok, a netko od publike je cijelo vrijeme na stage-u uz Toby-ja na mikrofonu. Nekoliko puta zahvaljivali su ljudima što su došli na koncert iako je četvrtak i moraju na posao sljedeće jutro. Sljedeći hitovi na popisu izvođenih pjesama bili su „Thicker than water“, „I see it in us“, „Guilty by association“, „Family tree“, „Spirit of ’84“. Nakon otprilike 45 minuta svirke i zabave odlaze sa bine i, kako to obično ide, ubrzo se vraćaju odsvirati još par stvari. Zadnji set od petnaestak minuta završili su pjesmom „What happend“ koja je bila zadnja prilika ljudima da se razbacaju i izpjevaju. Koncert je u cjelosti popraćen oduševljenjem i gromoglasnim pjevanjem svih pjesama sa repertoara. To može dokazati veličinu ovog benda te kako izvrstan kontakt s publikom imaju. Nakon koncerta pod dojmom smo na parkiralištu ispijali pivu te raspravljali kako nam je žao što nisu svirali pjesme poput „Mitts“ ili „Memory lane“, ali ipak svi smo izašli vrlo zadovoljni sviranim pjesmama. Poznato je da je ovaj koncert prvobitno najavljen za Zagreb, no kasnije je prebačen u Ljubljanu. Možda bi bilo bolje u Zagrebu zbog ljudi i atmosfere. Stage diving na koncertu je bio otežan jer su ljudi slabo prihvaćali one koji su letjeli, za razliku od onoga u Zagrebu, na recimo Sick of it all, gdje su primili sve koji skaču.
Sve u svemu ovo je stavno super iskustvo i sada čekamo Madball u Močvari!

Izvještaj:Tomislav Crnković
Foto: Davide Merli (Flickr.com)