‘F-you’ attitude …

Subotnja večer u zagrebačkom klubu Boogaloo, još jednom je okupila dark kulturnu scenu naše nam metropole, podupirujući strastvenu muzičku opsesiju za fenomenalnim Combichrist-om.
Večer je otvorio Substaat, debitantski ebm trio iz Osla, promovirajući svoj istoimeni album prvijenac. Elementarni princip njihove izvedbe baziran je na fundamentalnoj ebm strukturi, oslanjajući se na umjetnost zvuka analognih uređaja koji osciliraju u nižim frekvencijskim opsezima s primjesom melodijskih zakački te repliciranim Covenant vokalom. Njihova ”Catch me” nekako je ostavila najupečatljiviji dojam…Ovaj poprilično statičan trio u smislu scenskog performansa mogao bi privući ljubitelje ebm ikone Nitzer EBB-a.
Kad je norveški teatralni, ali ovog puta nemaskiran u impulzivnog i pomalo bizarnog dark elf-a, ekscentrični idol Mortiis iskočio pred poprilično popunjenu dvoranu te zanjihao svojim prepoznatljivim dreadlocksima s licem prekrivenim bijelim make-upom, unio je energičnost svojeg nasilno-ljutitog performansa. Koncept ovog muzičkog bastiona kontinuirano evolvuira te je prevalio put od black metala pa sve do mix-a electra i synth pop-a s heavy riff-ovima. U sat vremena cijelokupnog nastupa, Mortiis-u je uspjelo zadržati željenu atmosferu – dinamičnu, jezivu i vrlo mračnu…
(Setlista – ”The Ugly Truth”, ”Way to Wicked”, ”Gibber”, Doppelganger”, ”Closer to the End”, ”Perfectly defect”, ”Decadent & Desperate”, ”Scalding the Burnt”, ”Demons are Back”.)
S nestrpljenjem smo iščekivali glavne zvijezde večeri – Combichrist. Band je oformljen 2003. kao aggrotech projekt Andy LaPlegua-e, a redovito se sastoji od kombinacije grube pjesničke strukture, popračene eksplicitnim, pesimističkim, militantnim tekstovima te agresivnim ritmom. U suštini, radi se o svojevrsnoj varijaciji electro-industriala s vrlo snažnim utjecajem hardcore techna te rave scene sa sredine 1990-tih. Slobodni u, ponekima vulgarnom, izražavanju dotaknuli su svojim kontekstom mnoge društvene tabue. Umjesto da postanu običnom kopijom influentnih KMFDM-a ili Laibach-a, izgradili su vlastiti identitet na ”prekrasnom” užasu postnuklearnog društva, u mračnom pogonu podzemlja anarho-fašističke države.
Konačni izlazak ”Very F**king Important Monsters-a” pred prepunu dvoranu, podigao je euforično mnoštvo na noge. Na samom početku, Andy je obavijen plavim svjetlom, na trenutak zastao te malo odpozirao i to je bio jedini trenutak njegove statičnosti. Dečki su golih, oslikanih torza neprekidno i dinamički skakutali po stage-u te poput kakve muzičke droge raspirivali ionako nezaustavljiv nagon za kretanje svekolikog mnoštva. Niti sat i pol žestokih electro beatova i sjajnog Andy-evog performansa nije bilo dovoljno za prigušivanje već užarenog plesnog podija, a publika je krvožedno priželjkivala još euforične torture. Lutka za napuhavanje, sviranje bubnja u publici, pjevanje ”happy birthday” songa jednom od članova iz banda, samo je dodatno zaokružilo cijelokupni show, a Andy je u nekoliko navrata izustio većini Hrvata nepoznatu riječ ”hvala!”. Sve u svemu, Andy je za razliku od prošlogodišnjeg gostovanja kao support kultnom Rammstein-u u hladnoj Areni, ovog puta u intimnijem okruženju zagrebačkog kluba uspostavio čini se željenu interakciju s publikom te dokazao da je pravi showman.
(Setlista – ”Reclamation”, ”Just Like Me”, ”Follow the Trail of Blood”, ”Today I Woke to the Rain of Blood”, ”Electrohead”, ”Throat full of Glass”, ”Get Your Body Beat”, ”Deathbed”, ”Slave to Machine”, ”Fuckmachine”, ”Blut Royale”, ”They”, ”Never Surrender”, bis – ”This S**t Will F**k You Up”, ”What the F**k is Wrong With You”).

Izvještaj i foto: Martina Vukelić (martina@venia-mag.net)