Nakon prošlogodišnjeg koncerta grupe mog odrastanja, Guns N’Roses, red je nakon nekoliko  mjeseci priprema i iščekivanja došao i na druge idole iz djetinjstva – Bon Jovi. Stoga je kišom okupano jutro proteklo u pretapokaliptičnom raspoloženju no kako se koncert približavao, a kišoviti oblaci odmicali uzbuđenje je napravilo svoje i u  još jednoj u nizu tradicionalnih ‘pretkoncertnih drama’ uspjelo mi je poći za rukom propusiti obje predgrupe. No, na maksimirskom sam stadionu bila točno na vrijeme da posvjedočim i priključim se glasnom vrisku publike u trenutku kada su točno u 20:30 sati velikani američkog mainstream rock ‘n’ rolla izašli na pozornicu i priču započeli sa «Rise Your Hands». Odlična i od prvog trena glasna publika objeručke je prihvatila note koje su parale maksimirski zrak i već se na sljedećoj, «You Give Love A Bad Name», u zboru pridružila Jon Bon Joviu, Richieu Samobri i ostalim momcima. Stoga ni ne čudi da se Jon Bon Jovi nedugo po početku uistinu spektakularnog koncerta osvrnuo na prizor ispred sebe i nakon pozdrava publici konstatirao kako oko sebe vidi samo zgodne žene. Upravo zato logičan je bio nastavak koncerta u tonu «Born To Be My Baby» i jedne od mojih miljenica «We Weren’t Born To Follow» koju sam popratila iz Diamond Ringa prije nego sam se uzduž i poprijeko solidno popunjenog travnjaka zaputila na istočnu tribinu i osjetila kako se Bon Jovi osjeća u svakom kutku maksimirskog stadiona. Već u prvom dijelu koncerta zaprašili su jedan od svojih najvećih hitova, «It’s My Life» koji je istok pokrenuo u tolikoj mjeri da se činilo da će oni koji su se nagurali u prve redove poskakati na travnjak i potrčati što bliže pozornici. Nešto kasnije Richie Sambora, kojeg je zagrebačka publika dočekala sa mnoštvom transparenata, oduševio je izvedbom «Lay Your Hands On Me». No ipak, glavnu riječ u bendu vodi jedan i neponovljivi vokalist Jon Bon Jovi kojemu se uz besprijekoran izgled koji je izmamio mnoge uzdahe ženskog dijela publike mora priznati i odlična kondicija jer doista je zavidna energija koju ulaže u trčanje i skakanje uzduž i poprijeko goleme pozornice koja je zauzela dobar dio travnjaka i impresionirala velikim video zidom koji je bend približio i onima na najudaljenijim točkama na stadionu. Jedan od trenutaka koji je izmamio svu silinu nježnosti u publici bila je sveopće obožavana «Bed Of Roses». Bila je to i pjesma koju je Jon otpjevao s ‘ringa’ doslovno se stapajući s publikom. Nije izostala ni svevremenska «I’ll Be There For You» koja je apsolutno razgalila publiku. Bon Jovi publici su priredili i iznenađenje izvevši evergreen Roya Orbisona «Pretty Woman» na koju su nadovezali neke od svojih najvećih hitova poput «Have A Nice Day» ili «Keep The Faith». Nakon puna dva sata obostranog užitka i podrške bend se zahvalio publici i nestao u mraku. Stadionom se orio pljesak i vrištanje i Bon Jovi  nakon nekoliko su se minuta, pozdravljeni glasnim vriscima odobravanja, vratili te u narednih pola sata odsvirali i «Wanted Dead or Alive», «These Days» i na samom kraju legendarnu «Livin’ On A Prayer» koju je cijeli stadion oduševljeno otpjevao s bendom.

Bon Jovi koncertom su u Zagrebu otvorili europski dio svoje «The Circle» turneje na kojoj izvode pjesme sa albuma «Greatest Hits» objavljenog prošle godine. U skladu s time koncert obuhvaća najveće uspješnice fetivih američkih rockera iz svih faza njihove bogate karijere. Možda je upravo to razlog zašto se čini da dva sata prolete u treptaju oka. Publika uistinu uživa glasno pjevajući «Runaway», «Sleep When I’m Dead», «Bad Medicine», ….., bend daje sve od sebe i unatoč desetljećima velikih turneja ne pati od ‘sindroma velikog benda’ već komunicira s publikom, rukuje se s onima koji se nalaze oko ringa, dogodi se i pokoja pogrešno odsvirana nota i pokoji takt odnešen u naletu povjetarca u pogrešnom smjeru. No upravo te neke sitnice nastupu ovog benda daju poseban šarm i užitak. A u Zagrebu je bilo očito da bend uživa jednako kao i publika, a na energičnosti i angažiranosti koja pršti sa pozornice ovim vremešnim rockerima mogu pozavidjeti i mnogo mlađi kolege.

Koncert Bon Jovia na maksimirskom stadionu bio je mnogo više od spektakla, bio je živo svjedočanstvo emotivne privrženosti bendu generacija koje su prve ljubavi živjele uz gitarske solaže Richiea Sambore i snažni glas Jon Bon Jovia. No isto tako koncert Bon Jovia bio je i svjedočanstvo bendove privrženosti svojoj publici koju su i 08. dana lipnja 2011. godine u Zagrebu nazvali svojom ‘braćom i sestrama’. Ljepši poklon hrvatska publika nije mogla poželjeti. Osim možda toga da nam Bon Jovi svrati na još nekoj od prestojećih turneja.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)