…and nothing else matters…

 

Davne 1996. pokrenuli su revoluciju u svijetu metal glazbe objavivši svoj prvi album “Plays Metallica By Four Cellos”. Nakon više od petnaest godina karijere i sedam izdanih albuma, u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju svoj najnoviji album “7th Symphony” po treći put su oduševili zagrebačku publiku vrijednu svih dobivenih komplimenata te večeri.
Nakon Lisinskog i Tvornice, ovaj su put svoju sedmu simfoniju odsvirali pred prilično popunjenim Boogaloo klubom.
Večer su otvorili riječki Father, kvalitetan domaći bend koji je stekao ugled na lokalnoj sceni što se očitovalo u broju ljudi koji je pratio njihov nastup te večeri.
Nekoliko minuta nakon 21:30 izlaze svima jako dobro poznati Perttu, Eicca, Mikko i Paavo, finski četverac koji od prvih sekundi nastupa uspijeva glazbom direktno dirnuti u dušu. Inače volim klasičnu glazbu i, priznajem, veliki sam fan Apocalyptice, no unatoč tome izvedba pjesme “On The Rooftop With Quasimodo” bila je vrlo profesionalno odrađena. Slijedi žestoki set koji se sastojao od “2010” (naravno, bez Davea Lombarda) u kojoj je Mikko pokazao sav svoj bubnjarski talent i osvojio ženska srdašca svojom buntovnom frizuricom, “Grace” koja je sa svojim prepoznatljivim lajtmotivom te večeri zvučala savršeno kao i na albumu “Worlds Collide” i “Master Of Puppets” koju su dečki izveli bolje i od same Metallice na njihovom tragičnom zagrebačkom koncertu. Na sceni im se zatim pridružuje Tipe Johnson kako bi izveo odlične “End Of Me” i “I’m Not Jesus”. Na trenutke se stjiće dojam kako se Tipe pomalo muči s izvedbom tih pjesama, no sve u svemu prilično solidno, nije loše, ima boju glasa koja se izvrsno uklopila u srž tih pjesmi. “Path” i “Refuse” uvode u moj omiljeni dio te večeri, najljepši trenutak cijelog emocionalnog spektakla. “Beautiful”, “Sacra” i “Nothing Else Matters” – ubojita kombinacija! Te se minute jednostavno riječima ne mogu opisati već jedini način da se shvati dana ljepota je da se proživi ista. Tko nije bio – neće znati. Kako se okupljeni ne bi previše upustili u melankoliju koju su “tri zaredom” donjele, “Bring Them To Light” i “Seek And Destroy” vraćaju atmosferu u prijašnje stanje koja kulminira s “Inquisition Symphony” nakon koje dečki odlaze s pozornice. Komunikacija s publikom cijelo je vrijeme bila na visokoj razini, Eicca je često najavljivao pjesme koja slijede popraćene nekom od anegdota, Perttu je dizao raspoloženje vrišteći “What the hell Zagreb?!” ili tako nešto, dok je Paavo svojih pet minuta mikrofona iskoristio za povremene “Hey, hey!” koje je publika odlično prihvatila. Publika je također bila raspoložena, unatoč zagušljivosti i vručini pa je za to dobila pohvalu kako je najbolja u Europi i obećanje da će se Apocalyptica ovdje sigurno ubrzo vratiti. Vratili su se na bis koji su nakon posljednje vokalne “I Don’t Care” završili s legendarnom izvedbom “Hall Of The Mountain King” .
Bio je to zasigurno jedan od najboljih koncerata ove sezone.
Popis pjesama:
On The Rooftop With Quasimodo
2010
Grace
Master Of Puppets
End Of Me
I’m Not Jesus
Path
Refuse
Beautiful
Sacra
Nothing Else Matters
Last Hope
Bring Them To Light
Seek And Destroy
Inquisition Symphony

Bis:
At The Gates Of Manala
I Don’t Care
Hall Of The Mountain King

 

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)