Ulazak u Cvetličarnu uvijek je signal za dobru zabavu. No ulazak u rasprodanu Cvetličarnu na koncert Apocalyptice posebno je dobar osjećaj. Nije tajna da trojica čelista i jedan bubnjar iz Finske već godinama čine glazbenu kombinaciju iz snova u kojoj spajaju naoko nespojive note, a isto tako nije tajna ni da je ljubljanski koncert bio svojevrsni ispit za bend koji nakon bolesti jednog od čelista sada nastavlja turneju na kojoj promoviraju svoj sedmi album nazvan simbolički „7th Symphony“.
I dok „7th Symphony“ osvaja top pozicije diljem svijeta sa trenutnim singlom „End Of Me“ Finci u pratnji njemačkih electro rockera A Life Divided izlaze na naoko malu pozornicu kluba Cvetličarna Mediapark u Ljubljani. A Life Divided bend je koji će bez nekih većih teškoća osvojiti srca djevojčadi suznih očiju u prvim redovima jer pjesme poput singla sa nedavno objavljenog albuma „Passenger“, pjesme „Heart Of Fire“ svojim će jednostavnim, a opet kvalitetnim aranžmanskim rješenjima upotpunjenim notom dramatičnosti i dobrim hrapavim glasom pjevača Jürgena Planggera biti ono što očekuju. Sve u svemu dobar izbor za zagrijati publiku za ono što slijedi – pravi čelistički urnebes i koncert kakav Cvetličarna još nije vidjela.
Momci iz Apocalyptice –  Eicca, Perttu, Paavo i Mikko kreću sa pjesmom „On the Rooftop with Quasimodo“, opet znakovitom sedmom pjesmom sa spomenutog sedmog albuma. I odmah se prolama gromoglasni pljesak pozdrava dok Cvetličarnu polako osvajaju žestoki Mikkovi udarci o bubnjeve i glazba kakvu samo Apocalyptica može odsvirati – klasična, žestoka, moderna, drevna, živa. Pjesma koju u originalu izvode sa Daveom Lombardom, „2010“ nastavlja set dok se publika sve više zbija u prve redove želeći se što više približiti glazbenicima koji nevjerojatnom vještinom sviranja čela ostavljaju bez daha. „2010“ jedna je od možda najjačih Apocalypticinih pjesama tako da  pojedinim grupama inače tradicionalno mirne slovenske publike ne izostaje ni mahanje glavama dok ženski dio publike zanesenim pogledom promatra glavne aktere, Perttua i Eiccu koji se nesebično daju instrumentima s kojima barataju s takvom lakoćom kakvu je teško i zamisliti. Svojim počecima u svijetu popularne glazbe četvorka se vraća obradom Metallicine „Master Of Puppets“ koja u jecajima žica na čelima zvuči gotovo nestvarno. Publika ju oduševljeno dočekuje kao i trenutnu uzdanicu na svjetskim listama „End Of Me“ koja je i bez glavnih vokala Gavina Rossdalea uistinu nabijena osjećajima. Uz obrade Metallice (uz Puppetse odsvirali su i Seek & Destroy) bend je sa dvije pjesme, „Refuse/Resist“ i sada već može se reći legendarnu „Inquisition Symphony“ pozdravio i veliku Sepulturu. Izvedba – besprijekorna, osobito u „Inquistion Symphony“  koja u Apocalypticinoj izvedbi uistinu raste i razvija se u pravu malu inkvizitorsku simfoniju koju masivni i otporni instrumenti kao čela pod snažnim pritiskom gudala hrabro podnose. Transatično raspoloženje i valovi osjećaja koji se prelijevaju uzduž i poprijeko koncertnog prostora nešto su što odlikuje Apocalypticu ma gdje nastupala. Cvetličarna je kao stvorana za ovaj bend koji se itekako zna poigrati sa onime što nosi u sebi. Pa iako je  možda za potpuno uranjanje u mračne vode vlastite osjećajnosti nedostajalo nekoliko dijelića poput „Not Strong Enough“, „Quutamo“ ili „Ruska“ ono što su još jednom pokazali je neslomljiva snaga duha i vrhunske glazbe koju može stvoriti na prvi pogled velik i tmuran instrument. Apocalyptica je definitivno jedan od najboljih bendova naših dana i jedan od onih kojima ni nebo nije granica. Upravo zato prilika vidjeti ih kako uživo zamahuju svojim dugim kosama i instrumentima dok opet pomiču granice glazbenih mogućnosti povlastica je. I to jedna od onih koje se nikako ne propuštaju. Uvjerila se u to i osjećajima nabijena i pregrijana Cvetličarna koja je na trenutke bila na rubu klasično-metalske eksplozije. Dugotrajan pljesak na kraju koncerta koji je, naravno, završio na bisu to je samo potvrdio. Kao i naše nade da ćemo ovaj zaista iznimni bend u neko skoro vrijeme imati prilike vidjeti i u Hrvatskoj!

Izvještaj: Peter Levak
Foto: Ivana Sataić (arhiva)