Može li hladna jesenska noć zaustaviti lokalne metalce u pijančevanju prije koncerta? Naravno da ne može! Kao i svaki put, ispred Boogalooa bio je priličan broj okupljenih koji su polagano pijuckali svoje piće usprkos temperaturi ispod ništice.

Već u pola 9, počeli su grčki Septic Flesh.  No, čini mi se kao da zbog kratkoće njihova nastupa nisu uspjeli postići „ful“ efekt jer mi je nekako tih pola sata njihovog showa proletjelo jednostavno prebrzo. Imali su nekolicinu poklonika koji su ih žestoko pratili iz prvih redova. Dvadeset godina rada, posebna scenografija (zapravo samo dva platna, no sve je izgledalo mističnije i čvršće od showa As I Lay Dying) i dobivenih pola sata nikako mi ne odgovaraju jer je ovaj bend prilično kvalitetan i dobar, no, što je, tu je.

Te sam večeri imala najveća očekivanja od As I Lay Dying jer su mi osobno najdraži od ta tri benda, no moram priznati kako su me prilično razočarali i nisu ostavili baš nikakav dojam. Vjerojatno nakon performancea Septic Flesha koji je bio hladniji i dramatičniji, As I Lay Dying činili su se prilično, amaterski možda nije najadekvatnija riječ, ali recimo obično. Nisu mi uspjeli prenijeti energiju. To je definitivno samo moj subjektivan doživljaj.
Objektivno je to da je promjena „scenografije“ trajala začuđujuće kratko te da su američki dečki od prve minute počeli žestoko pred puno više okupljenih i zainteresiranih nego na Septic Fleshu. Pjevač Tim Lambesis uistinu je dao sve od sebe, jednako kao i ostatak benda na kojem se cijelo vrijeme vidjela zajednička snaga i strast pri izvođenju stvari . Na dnevnom redu našli su se i stari hitovi kao „Through Struggle“ s albuma „Shadows are Security“ ili „The Sound Of Truth“ s „An Ocean Between Us“ zaključno s „94 Hours“ s „Frail Words Collapse“ za kraj.

Za vrijeme headlinera Amon Amartha reducirani Boogaloo (dio skroz iza bio je ograđen) bio je pun.  Veliko platno s naslovnicom novog albuma „Surtur Rising“ iza njih i posebno osvjetljenje dali su do znanja tko je glavni ove večeri. Na prve taktove uvodne melodije ljudi su užurbano krenuli iz kafića u dvoranu i već od prve „War of the Gods“ s novog albuma atmosfera je uzavrela. Sudeći prema reakciji publike, novi je album „Surtur Rising“ pun pogodak. Ruke su bile u zraku, pjevalo se, urlalo, headbangalo, Amon Amarth su napravili fenomenalan show. „Runes to My Memory“, „Destroyer of the Universe“, „The Pursuit of Vikings“ (na koju su svi doslovno poludjeli), „Embrace of the Endless Ocean“ i „Death in Fire“ odlična su kombinacija. Nakon izvrsnog redoslijeda starih i novih hitova slijedi još bolji bis na kojem su razvalili s „Twilight of the Thunder God“ i „Guardians of Asgaard“.

Svaki od ovih bendova imao je svoje vlastite poklonike koji su vjerojatno i samo zbog njih uopće došli na ovaj koncert. No, sigurna sam da su se na kraju svi ujedinili u nordijskoj snazi koju su donijeli Amon Amarth.

 

As I Lay Dying setlista:

Intro
Within Destruction
The Sound of Truth
Upside Down Kingdom
Through Struggle
An Ocean Between Us
Anodyne Sea
Condemned
Nothing Left
Confined
94 Hours

 

Amon Amarth setlista:

War Of The Gods
Runes To My Memory
Destroyer Of The Universe
Live Without Regrets
Pursuit Of Vikings
For Victory Or Death
Varyags Of Miklagaard
Slaves Of Fear
Ride For Vengeance
A Beast Am I
Embrace Of The Endless Ocean
Free Will Sacrifice
Asator
Death In Fire

bis:

Twilight Of The Thunder God
Guardians Of Asgaard

 

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Vedrana Ravlić