Da je Alice Cooper hodajuća rock legenda nije potrebno naglašavati. Baš kao ni činjenicu da je nedavno krenuo na turneju ‘No Mr. Nice Guy’ na kojoj uz to što promovira novi studijski album ‘Welcome 2 My Nightmare’ izvodi neke od najvećih uspješnica svoje 40-godišnje karijere. Stoga je jedan od dva zakazana koncerta u Austriji bio i više nego pozivnica za pridružiti se kralju  horror rocka na  koncertu u Grazu i na kratko se prepustiti svevremenskim notama ovog u mnogočemu osebujnog glazbenika.

Prije Alicea Coopara u Steiermarkhalle koja je smještena u mjestašcu Unterpremstätten svega nekoliko kilometara od Graza nastupili su mladi rockeri Treatment koji su žestinom i uvjerljivošću svog nastupa kojemu je posebnice pridonosila angažiranost jednog od gitarista publiku pošteno zagrijali za izlazak čovjeka koji je nedavno zakoračio u Rock N’ Roll kuću slavnih.

Veliki Alice Cooper svoj show pred, za mjestašce pored Graza u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, solidno popunjenom dvoranom otvara sa ‘Vincent Price introm’ dok publika uzbuđeno doziva: ‘Alice! Alice!’ i vrišti. Kada zastor urešen Cooperovim licem pada  kralj horror rocka ukazuje se na paukovom prijestolju u utjelovljenu velikog pauka i započinje sa ‘The Black Widow’. Publika istog trena reagira burno i glasno. I stihovi: ‘The horror that he brings, the horror of his sting the unholiest of kings the black widow’ dobivaju svoje novo, potpuno značenje. U  nastavku pred razgaljenom publikom Alice Cooper nastavlja sa legendarnom ‘I’m 18’ dok u fanovima nabijenom fan pitu plešu i poklonici kojih 10-ak godina stariji od samog Coopera dajući koncertu jednu uistinu posebnu, atmosferničnu, notu. ‘Under My Wheels’  i ‘Billion Dollar Baby – rubber little lady, slicker than a weasel’ dodatno su razgalili publiku koja je vjerno pratila svaku pjesmu dok je na pozornici Alice Cooper mijenjao kostime i vjerno dočaravao atmosferu svog horirifičnog no beskrajno zabavnog glazbenog izričaja. Bend koji ga vrlo predano, uvjerljivo i angažirano prati na pozornici mlad je i predvođen izvanrednim Kerijem Kelli dok pažnju muškog dijela publike sa svojom dugom plavom  kosom, ali i odličnim solažama prvenstveno privlači gitaristica Orianthi Panagris. Nastavkom koncerta dominiraju ‘No Mr. Nice Guy’, ‘Hey Stupid’ i ‘Is It My Body’  dok nešto kasnije, nakon plesa sa pitonom i nekoliko izmjena kostima, na red dolazi i ‘I’ll Bite Your Face Off’ sa novog albuma dok Alice Cooper energično vlada pozornicom u bijeloj košulji umrljanoj umjetnom krvlju i sa nazivom pjesme ‘krvavim’ slovima ispisanim na leđima.

‘Only Woman Bleed’ posebno oduševljava publiku jer veliki Alice na pozornici pleše sa krpenom lutkom koja na kraju, za svoj predani angažman, dobiva i francuski  poljubac od velikog  umjetnika. ‘Feed My Frankenstein’ publiku dodatno tjera na ples i entuzijazični pljesak dok pozornicom baulja veliko lutkarsko utjelovljenje Frankensteina od kojeg je i sa Cooper pobjegao s pozornice.

No ipak, pjesma koja u potpunosti razgaljuje publiku je ‘Poison’ koju nikakva kostimografija ni energičnost vremešnog rockera nije mogla nadmašiti. Za veliko finale pravog dvoranskog koncertnog spektakla Alice Cooper ostavlja ‘School’s Out’ dok pozornicom i fan pitom prelijeću veliki baloni koje Alice probada mačetom. Oduševljena publika entuzijazično pozdravlja glazbenike i po odlasku s pozornice iz doziva nazad. Alice Cooper i bend vraćaju se i za kraj sviraju ‘Elected’. Slijedi duboki  naklon i zahvala razdraganoj publici koja plješće i nakon paljenja svjetla u dvorani.

Alice Cooper glazbenik je o kojem u 40-godišnjoj karijeri rečeno toliko toga da gotovo da više nije ostalo riječi. No vidjeti ovog glazbenika kako i nakon 40 godina gotovo sa žarom početnika koji je upravo izdao prvi album svojoj publici predstavlja srž svog glazbenog djelovanja najljepši je poklon koji svatko tko dođe svjedočiti rock n’roll doživljaju u režiji Alicea
Coopera dobiti. Bez suvišnih riječi i obraćanja publici Alice Cooper u prvi plan stavlja svoju glazbu i izvedbu, a to je, uostalom ono što mu bez greške polazi za rukom.

Kratki susret sa glazbenikom  nakon koncerta samo je potvrdio moj doživljaj Alicea Coopera kao velikog, ali krajnje jednostavnog i pristupačnog čovjeka koji unatoč iznimnom uspjehu koji je postigao nije izgubio veličinu ‘maloga čovjeka’. Jer malo ih koji su postigli uspjeh tog ranga, a još manje koji će i nakon 40 godina susreta, razgovora i pregovora sjesti za stol sa fanovima i porazgovarati. Ne stavljajući pritom svoju individuu u prvi plan.

Duboki Vam naklon, gospodine Cooper!

Foto galerija sa koncerta dostupna je OVDJE.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)