Nepotrebno je naglašavati da sa dolaskom ljetnih mjeseci koncertna ponuda u Zagrebu upada u bezličnu monotoniju i većina se događanja seli na more ili duž Europe na rock festivale, no potrebno je naglasiti da se ove godine, po drugi puta, Venia pridružila jednom od mnogobrojnih domaćih moto susreta u  kontinentalnom dijelu naše raznolike domovine. Nakon onog u Strmcu gdje smo uživali uz Gibonnija i Zorana Mišića zadnjeg je dana mjeseca srpnja na red došao i moto susret u organizaciji MK Kraljevi bijele stijene iz Pakraca.
A isključivi povod našeg puta ka kišom okupanom Pakracu ovaj put bio je nastup Zorana Mišića. I upravo zato dvije predgrupe, od kojih je prva bend sastavljen od dječice koja jedva da znaju i vlastita imena, promatramo sa sigurne udaljenosti više pažnje posvećujući turiranju motora nego zbivanjima na pozornici i oko nje.
U 23:00 sata polako se ali sigurno ubcujemo u prve fronte ispred pozornice jer vrijeme je da Zoran Mišić u pratnji svog novog pratećeg benda New Found Power preuzme glavnu riječ. Vidno raspoloženi Zoki i njegovi momci kreću odmah žestoko kako to i priliči mjestu i prilici i već u prvim minutama nastupa naprosto oduševljavaju glasnom i žestokom “Highway To Hell” koja uvijek i uvijek iznovo oduševi u Zokijevoj izvedbi. Isto kao i legendarna Whitesnakeova “Here I Go Again” za koju Zoki ima neki posebni “touch”. No treba spomenuti i odličnu izvedbu Deep Purpleove “Hush” te vrlo zanimljivu viziju Black Sabbathove “Paranoid”. Sa ništa manjim oduševljenjem okupljenih nije dočekana ni pjesma Opće opasnosti “Jednom kad noć”, a Zokijeva publika vrlo je glasno pozdravila pjesmu “Gdje si sad” koja je dobila zadaću opravdati Zokijev uspon na domaćoj sceni i najaviti njegov album prvijenac. Da se doista izvanredno snalazi u svim strujama rock/metal glazbe Zoran Mišić dokazao je izvodeći i gotovo antologijsku pjesmu vinkovačkih Majki “A ti još plačeš” te jednu od najvećih uspješnica Opće opasnosti “Treba mi nešto jače od sna”.
Kraj dvosatnog nastupa ispunjenog i ponekom improvizacijom (jer bilo je tu svega, od pucanja žica na bass gitari do, kako to i priliči moto susretima, golišavih plesačicama koje su se hrabro savijale oko štange) Zoki i New Found Power privode kraju u žestokom heavy metal tonu u kojem publika najglasnije reagira na pjesmu nedavnih zagrebačkih gostiju, Metallice i njihovu planetarno popularnu “Master Of Puppets”. Treba li naglasiti da su “Puppetsi” izvedeni sa gotovo savršenom preciznošću i žestinom kakvu je i Metallica prikazana na zagrebačkom hipodromu? Mislim da ne, to se kada je riječ o Zoranu Mišiću i New Found Power podrazumijeva.
I dok se vlažna subotnja večer postaje suhi zrak nedjeljne noći, odlično raspoloženi Zoki i njegov bend publiku ostavljaju u primjetnom valu oduševljenja. Nakon kratkog showa striptizete Vande koja je štangom pored pozornice zavladala po završetku koncerta, pridružujemo se Zoranu i New Found Poweru u druženju koje je potrajalo do ranih poslijepodnevnih sati nedjelje prvog dana mjeseca kolovoza.


Zoran Mišić – Highway To Hell – Live in Pakrac, 31.07.2010

Hvala: Zoranu Mišiću, njegovom managementu i pratećem bendu… na svemu (i onomu što je prvotno bilo prešućeno ;))!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)