Punih pet godina nakon Rammstein live iskustva u susjednoj Sloveniji, kontroverzni njemački velikani industriala došli su, u pratnji Norvežana Combichrist, zapaliti gotovo u potpunosti ispunjenu zagrebačku Arenu u koju se u četvrtak, 18. ožujka 2010., slilo 13-ak tisuća ljudi  željnih okusiti pravo značenje dobro nam poznate krilatice: “drugi bendovi sviraju, Rammstein gori”.  Za razliku od, vjerojatno devedeset posto koncerata u Areni, ovaj put su se u istu slijevale rijeke metalaca, rockera i inih alternativaca sa zajedničkim ciljem da vide bend koji doslovno pali sve pred sobom.
Combichrist su počeli na vrijeme, kao što je i očekivano te započeli svoj polusatni set s pjesmom “All Pain Is Gone” pred još uvijek polupraznom arenom. Privatno ne slušam takvu vrstu glazbe, niti mi se ne sviđa, no objektivno gledajući Combichrist je kvalitetan bend svojeg žanra, s dva bubnjara, klavijaturistom i pjevačem koji je želio prenijeti energiju sebe i benda publici. Bend koji je kombinacija industriala, electra, techa, čega već sve ne, nastavio je energično s pjesmama kao “Fuck That Shit”, “Get Your Body Beat”, da bi se oprostili s zagrebačkom publikom s pjesmom “What The Fuck Is Wrong With You”.
Arena se do tada već gotovo popunila, a u 21:03 Rammstein preuzima stvar u svoje ruke. Spektakluarno i ravno u glavu!  Svjetla se gase, frcaju iskre, čekići razbijaju zid i Rammstein izlaze na imponzantnu pozornicu uz prve taktove “Rammlied” koja je, činilo se, na trenutak zatekla domaću publiku i ostavila ju bez teksta. no samo do poznatnog refrena: “Ramm-stein!”  “Wer wartet mit Besonnenheit, der wird belohnt zur rechten Zeit, Nun, das Warten hat ein Ende, Leiht euer Ohr einer Legende- tako je započela legenda o jednom od najboljih koncerata u Hrvatskoj. Bend je bio zanimljivo kostimiran, posebno pjevač, Till Lindeman, koji se pojavio u krvavo crvenom kostimu, kao da je izašao iz groteskne klaonice. Zanimljivo.
Slijede pjesme s novog albuma “Buchstabu” i “Weidmans Heil”, no publika očito nije bila još uvijek dovoljno zagrijana, pa se isprva činilo kako će atmosfera večeri biti poprilično pasivna. No tada slijedi “Keine Lust” i Arena je odjednom u petoj brzini euforično pozdravljajući svaki novi industrial beat. A upravo su Rammstein bend koji su industrial pravac doveli do novih granica savršenstva. Kako svojom nepogrješivom glazbenom izvedbom tako i, mora im se priznati, impresivnim mehaničkim stavom jer tijekom nastupa komunikacija sa publikom izostaje gotovo u potpunosti a kretnje po pozornici toliko su uvjerljivo mehaničke da ste gotovo sigurni da se pred vama kreću bezosjećajni strojevi. No, ova potonja tvrdnja pada u vodu čim se tijekom refrena pjesme “Feuer Frei!”, kada su fascinirali sve prisutne već standardnom facijalnom vatrom,  dvoranom prolomilo oduševljenje a popratni pirotehnički efekti do usijanja doveli atmosferu u dvorani. A da su daleko od bezosjećajnih strojeva koji samo mehanički sviraju Rammstein su dokazali i izvedbom fenomenalne “Frühling in Paris”, jedine pjesme tijekom koje se dolazilo do daha i sa kojom su pokazali kako i netipična Rammstein pjesma može zvučati i te kako rammsteinovski i zadržati publiku na visokim Celzijevim vrijednostima. Pa iako su, promovirajući album, odsvirali većinu pjesma sa albuma “Liebe Ist Für Alle Da” publiku su, na sveopće oduševljenje koje je preraslo u kontrolirani kaos okupan potocima znoja,  počastili i svojim svevremenskim hitovima “Links 2-3-4”, “Du Hast”, “Du Riechst So Gut”, “Benzin” te “Sonne i priskrbili si zasluge za atmosferu kakvu Arena još nije vidjela. Jer, “Du Hast” ili “Du Riechst So Gut” donijele su atmoferu pravog rave partyja u crnom. To koliko Rammstein puno pažnje posvećuje vizualnom identitetu svog nastupa mnogi bi nazvali graničnim ludilom no svaki pirotehnički efekt u službi je glazbe i daleko od cilja da samo zabavi mase. Jer Rammstein, dobro znani po kontroverznim i tabu temama poput incesta, pedofilije, nekrofilije, kanibalizma ili religioznih tema koje su subjekt njihovih pjesama i te kako znaju kako se i vizualno, a opet ne suviše napadno obračunati sa svime o čemu se ne govori glasno čak niti u svoja četiri zida. A podosta uistinu bučnih eksplozija, dima i vatrometa dovelo nas je i do “Pussy” sa kojom je završio službeni dio koncerta. Uz zamolbu organizatora da se smanji pritisak na prve redove fan pita kako bi se koncert mogao nastaviti Rammstein se za kraj vraćaju i izvode “Sonne” i “Ich Will” koje publika hrabro prati na više-manje dobrom njemačkom. Ovaj put uz pratnju Combichrista koji su preuzeli ulogu u već legendarnom Rammsteinovom ‘crowd surfingu’ u gumenom čamcu ovaj puta upotpunjenom velikom hrvatskom zastavom koja je izmamila sveopći entuzijazam u dvorani.
Za kraj ostaje “Engel” i još jedan vrhunac vizualno-pirotehničkog djela, Till sa golemim metalnim krilima iz kojih suklja vatra.Rammstein nije samo glazbeno kvalitetan bend, već zasigurno i najteatralniji europski bend. Jer zasigurno je čak i netko tko se slučajno zatekao na zagrebačkom koncertu definitivno uživao u scenskim efektima i pirotehnici. Uz pregršt vatre i vatrometa tu je bilo neočekivanih događaja i efekata, između ostaloga i gorući član benda kojega je Till sam zapalio tijekom izvođenja pjesme “Benzin. Sama konstrukcija pozornice je fascinantna, četiri ogromna rotirajuća reflektora i sama pozadina koja se nekoliko puta promijenila, top kojim je na kraju pjesme “Pussy” Till sapunicom obdario prve redove i mnogo, mnogo drugih stvari koje su jednostavno ovaj koncert učinilejedinstvenim.
Dakle, sve ono što ste čuli o vatrenim koncertima koje upriličuje Rammstein nepobitna je istina. Jer Rammstein se tijekom koncerta koji je mnogo više od toga pretvara u stroj i stvara energiju koja publiku doslovno otjera u ludilo. Nepovratno.
Pa ako je ljubljanska dvorana Tivoli prije pet godina bila prostor dostojan dokazivanja Rammsteinove popularnosti onda je zagrebačka Arena punih pet godina kasnije prostor dokazivanja Rammsteinove planetarne popularnosti, trajnosti, kvalitete i uvjerljivosti Rammstein filozofije. A domaća publika svojom je euforijom u kojoj je bilo i padanja u nesvijest u prvim redovima fan-pita to ne samo dokazala već i potvrdila! U moru turbo folk koncerata, Rammstein su živi dokaz da i metal mainstream koncerti na ovim prostorima mogu itekako uspjeti.
Jer istina je, drugi bendovi sviraju, Rammstein gori!

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net) i Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto: Alex