Bože čuvaj Psihomodo!

1983. godine u Zagrebu se pojavio bend koji je svojom beskrompomisnom svirkom, žestokim rock zvukom i atraktivnim scenskim nastupom osvojio prostor danas biviše države brzinom munje. Bend je nazvan Psihomodo Pop, a redateljsku palicu na čelu benda preuzeo je neponovljivi Davor Gobac, čovjek koji je i danas zadužen za vrlo specifični izričaj i formu rock ‘n ‘rolla u Hrvata.
27 godina kasnije kako ih kritika voli nazivati, hrvatski Ramonesi, po prvi su put koncertno zakoračili u kultno zagrebačko okupljalište alternativne publike, klub Močvaru i dobrano zagrijali hladnu prosinačku večer.
No prije nego su na binu izašle legende domaćeg rocka na istoj su čast zasvirati zagrebačkoj publici dobili Brujači, bend oporog punk izričaja koji je publiku pripremio za pravu koncertnu veselicu Davora Gopca i njegovih glazbenika koji su u 22:30 izašli na vizualno vrlo upečatljivo uređenu pozornicu na kojoj su pažnju plijenile disco kugle i najobičnije žarulje koje su visile sa stropa te podjednako upečatljivo crvene kuglice od stiropora.
Kako to obično i biva kada se radi o rock ‘n’ rollu u rock klubu Davor Gobac na početku se koncerta osvrnuo na trenutnu situaciju u relaciji rock-cajke, a njegov bunt protiv drugog navedenog puna Močvara pozdravila je s odobravanjem. A onda je krenulo onako kako to i priliči Psihomodo Popu. Razuzdano i žestoko. Temeperatura je u klubu rasla, a odjeće na tijelu vremešnog Davora Gopca bilo je sve manje. U vrlo opuštenoj atmosferi koju je Gobac do usijanja dovodio svojom interakcijom s okupljenima publika je s oduševljenjem dočekala dobre stare pjesme s kojma je odrastala – ‘Volim crtane filmove’, ‘Frida’, ‘Ramona’, ‘Ja volim samo sebe’, ‘Starfucker’, ‘Duga devetka’, ‘Osjećam se haj’, ‘ Bože čuvaj Psihomodo Pop’, ‘Nema nje (zauvijek)’ koje su izazvale salve oduševljena i rasplesale Močvaru.  Nakon sat i pol žestoke svirke celizijevci su u klupskom prostoru dosezali ljetne vrijednosti, publika je u sebe ulijevala litre alkoholnih i inih tekućina i prolijevala hektolitre znoja, a Gobac je pozdravio publiku i sa bendom nestao sa pozornice. No  publika se nije predala već je uslijedilo jednoglasno skandiranje: «Hoćemo još! Hoćemo još» koje je glazbenike vratilo na binu. Klub je opet plesao, Gobac je pjevao «Pinokio, ne skidaj gaćice…….», a našlo se tu i rođendanskih želja i razuzdanog plesa na pozornici. Gobac je svojim prepoznatljivim scenskim kretnjama i poštapalicama atmosferu držao usijanu sve do kultne pjesme ‘Leteći odred’ sa kultnog albuma Psihomodo Popa «Godina zmaja» koja u svojoj jednostavnoj rock genijalnosti označava kraj koncerta. No publika žedna dobrog rock ‘n’rolla  ne predaje se i pljeskom i skandiranjem vraća bend po drugi puta na binu. U nastavku Gobac uzima gitaru u ruke, a našlo se tu mjesta i za kratki tribute legendarnim Doorsima dok je središnji dio odsviranog bisa zauzela odavno proslavljena ‘Mila’, pjesma koja je u potpunosti raspametila ženski dio populacije u publici. Nakon više od 2 sata svirke vidljivo zadovoljan bend još je jednom pozdravio još zadovoljniju  zagrebačku publiku.
Nakon koncerta u Močvari jasno je da je Psihomodo Pop bio i ostao bend koji svojim pitkim rock izričajem publiku baca u trans i jedan od onih koji se bez poteškoća stapa sa svojim poklonicima. Stoga preostaje vjerovati da neće morati proći još 27 godina prije nego legendarni Psihomodo Pop zasviraju u legendarnoj Močvari. Do tada – Bože čuvaj Psihomodo!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)