Dan 21.05.2010. ostat će zapamćen kao jedan od rijetkih koji je napunio Boogaloo. Prizor koji se istinu rijetko viđa. Očekivala sam dosta ljudi svih generacija, čak više mlađih, sudeći po tome koliko se pjesme Opće opasnosti pjevaju po raznim projektima gdje se traže nove “zvijezde”, no nisam očekivala da će svi uglas pjevati gotovo sve pjesme. Događaj koji je najavljivan bez ikakvih pompi, bez gotovo ikakvih najava na televiziji (a da ne govorimo o skandalima glavnih protagonista),  pokazao se jednim od rijetkih za koje se može reći da je glavnu riječ vodila glazba i to odlična hrvatska rock glazba.
Večer su otvorili dečki punk benda Cenzura, a energično je nastavio Baltazar. Run Rabbit Run je solidno odsvirao svoj dio, ali izborom, kao i samim tim što sviraju akustiku nekako su razmlačili atmosferu.
Nakon Run Rabbit Run koji mi se nije osobito uklopio u koncept večeri, publika je krenula “dozivati” Opću, Peru, ali su se čuli i povici “Županja, Županja!”
U 23:10 izlazi Opća opasnost i to sa udarnom pjesmom “Treba mi nešto jače od sna”. Ona mlaka atmosfera je u sekundi postala vrlo vruća. Svi su krenuli pjevati, a jedini koji je ostao bez teksta bio je Pero, očito zatečen i oduševljen atmosferom. Kao da je mislio da to neće trajati cijelo vrijeme, da ćemo izgubiti energiju i izaći van na zrak. No, “Ti” i “Ruski rulet” su jednako dobro otpjevani. Nakon te pjesme bendu je uručena “srebrna ploča” od strane Croatia Recordsa za album Ruski rulet.
“Uzalud sunce sja” je pokazalo još jednom Peri i bendu da nisu došli uzalud svirati i pjevati. Nebrojeno puna Pero je rekao hvala, svaki put vidno oduševljen. I uz “Put Another Dolar”, “Ameriku”, “Progoniš me” Pero je puštao publiku da pjeva, a izraz njegovog lica kao da je odražavao nevjericu u ono što čuje i vidi. Došao bi nam pjevat svaki dan da je znao da ćemo ovakvi bit, rekao je. Da im repertoar nije kratak i da imaju što svirat pokazali su s “Ratujem sa ženama”, “Mjesečar”, i prekrasne balade “Ti mi nećeš reći zbogom”. Prvi dio koncerta završen je sa “Rock’n’roll ne trpi mol” i dijelovima “Smoke on the Water”, “Livin’ on a Prayer”, “Enter Sandman”, “Highway to Hell”…
Tada su uslijedili zvuci sirene, Opća opasnost se vratila i nastavila s “Opća opasnost” i “Čudni ples”. Na pjesmi “Tri rijeke” trebao je gostovati Zoran Mišić, ali je bio bolestan. Šteta! “Nisam rođen pod sretnim zvijezdama” je otpjevana uz gitaru, a onda se opet ražestilo uz “Mačku”, Doktore”, “Nebo” i “Grad”.
Kada su krenuli svirat “Jednom kad noć” postalo nam je jasno da se kraj bliži. Cijeli Boogaloo je pjevao, Pero je predstavio bend. Odsvirali su još “Srce zna” i još jednom “Uzalud sunce sja”. Koncert je završio oko pola 2, a za vrijeme tog preemotivnog koncerta bend je dao srce i dušu, ali vjerujem da su dobili još više. Nakon svega navedenog, pohvala muzičarima, izvrsnoj publici i općoj atmosferi u klubu, mogu samo konstatirati za ovaj neponovljivi koncert: “htjela bih vrijeme vratiti…”

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Vedran Levi