Čekali smo ovaj dan puna tri desetljeća, napokon je došao.  I onda padne kiša. I pada. I pada. I nikako da prestane. I pada. I blato. I zima. Jesam li spomenula da je sredina svibnja?Pokušat ću izbjeći frustraciju uzrokovanu lošim vremenom i odmah krenuti pričati o bitnim stvarima.Čak par minuta prije sedam sati na pozornicu izlaze High On Fire te pred malobrojnom publikom predstavljaju svoj solidan polusatni set. Nakon njih dolazi danski Volbeat koje inače ne slušam, nit ih prije koncerta nisam probala poslušati, ali su me svojom live izvedbom jednostavno oduševili jer su savršeno upakirana melodična mješavina metala i raznoraznih ostalih glazbenih žarova te su u potpunosti uspjeli pripremiti publiku za ono što slijedi. Svi smo s nestrpljenjem, već smrznuti i mokri čekali da se zvijezde večeri pojave na pozornici. Malo nešto poslije devet sati, gase se svijetla, pale se videozidovi  na kojima gledamo scenu iz filma “The Good, the Bad and the Ugly, čuje se poznata Ectasy Of Gold i najpoznatija lica svjetske glazbene scene izlaze na pozornicu počevši svoj dvoiposatni set pjesmom “Creeping Death”.
Naglasak na dvoiposatni, svaka im čast na tome. Atmosferu su uspjeli na trenutak dići s pjesmom “From Whom The Bell Tolls”, jer su ljudi tada još bili nadobudni i mislili da kiša ih neće spriječiti u namjeri da se zabave, no nakon “Fuel” ipak su odustali. Slijedi “Ride The Lightning”, prekrasna “Fade To Black” i kratki set s novog albuma “Death Magnetic” – “That Was Just Your Life”, “The End Of The Line” i “The Day That Never Comes”.  Nakon “Sad But True” sviraju prigodnu pjesmu “Broken, Beat and Scarred” s prigodnim stihom “What don’t kill you  make you more strong”.  Highlight večeri je zasigurnio bio pirotehnički intro u pjesmu “One” koja je početak “greatest hits” dijela seta. Nakon nje su se redali “Master Of Puppets”, “Battery”, “Nothing Else Matters” i “Enter Sandman” s kojim su završili službeni dio seta. I to je u pravilu onaj dio dok publika poludi i svi zajedno pjesaju u glas svaki stih najpoznatijih metal pjesama ikad. Naravno, svugdje postoje iznimke, pa tako je jedna od njih nažalost morala biti prvi koncert Metallice u Hrvatskoj. Atmosfera se potpuno izgubila, ljudi su nepomično stajali zarobljenih ispod jakni i kabanica, na trenutke se mogla prijmetiti ambicija publike u fan pitu, ali to je sve. Ti trenutci nisu bili dovoljni da se snaga i energija tih evergreena prenese cijelim hipodromom tako da je sve kompletno palo u veliku lokvu blata s kojom smo od početka suočeni. Stihovi najpoznatije “Nothing Else Matters” jedva da su se čuli. To je tužno. To je naprosto tužno, očajno i srcedrapajuće.Bend se vraća na bis s obradom Diamond Heada “Am I Evil?”, čuju se zvukovi stare “Hit The Lights” i naravno “Seek And Destroy” za kraj. Da se razumijemo, bend je tehnički savršen, produkcija je tehnički savršena ali ta kiša koja je padala cijelo vrijeme, bez prestanka i smirenja je prekinula kariku između benda i ljubavi prema glazbi okupljenih, one ljubavi o kojoj je Hetfield govorio obračajući se publici nekoliko puta, i time kao takva postala barijera u prijenosu energije od strane benda koja je životno potrebna ljubiteljima i štovateljima njihovih djela. Što reći za kraj? Nadobudno sam sanjala kako ću moć završiti report rečenicom “Metallica – and nothing else matters”, ali jedino sada što imam reći jest  “What don’t kill you,  make you more strong!”.  Do slijedećeg puta!

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Matilda Rudec