Dana 24.10.2010 se dogodilo malo oživljavanje starog punk-a u prostorima velike dvorane SKC u Beogradu.

Oko 20:30 su počele predgrupe, dvorana je bila više nego polu prazna i sa tim se naslutilo da ovaj događaj neće biti baš posjećen.

Prvi bend koji se pojavio na pozornici bio je kao teenagerska atrakcija, a tako su i zvucali (na njihovu žalost, ne popularna). Ništa posebno od muzike, tekstovi nerazumni i prazni. Nikakva interakcija sa

publikom osim par pokušaja nagovaranja na skakanje i naguravanje, bez odziva.

Za pola sata je počela druga predgrupa koji su bili stariji i ozbiljniji i izveli su punk hitove kao što su: “Nice Boys (Dont play rock n roll)”, “Born To Lose”… Uspjeli su da bar malo publiku ubace u punk osjećaj, zajedničkim pjevanjem i plesanjem.

U 21:30 treća predgrupa koja je bila razočaravajuća za publiku, počeli su uzvici “uaaa” i očigledno negodovanje i nestrpljenje za glavnim događajem večeri. Čak i tehnički dio tog benda nije bio kako treba jer se sam bas bubanj otkvačio i bubnjar ga je sve vrijeme svirke morao pridržavati.

Konačno poslije njih i pola sata čekanja vođeni Markyjem dolaze na binu Blitzkrieg, “tate” punk-a te večeri podržane vokalnim sposobnostima Michalea Gravesa, nekadasnjeg frontmena legendarnog benda Misfits.

Do tog trenutka poluprazna dvorana se napunila i našlo se oko 800 ljudi, poklonika punk-a i samih legendi te muzike koji su tu večer učinili magičnom za one koji godinama je slušaju a čak i za one koji je nikada nisu posebno slušali. Za razliku od pregrupa ovo su bili pravi punk-eri. Dostojni godina poštovanja od strane obožavatelja te muzike. Fantastičan nastup, ne može se naći zamjerka ni na stylingu, ni u tehničkim sposobnostima, uigranosti…  Sve je bilo na vrlo visokom nivou kao što se i očekivalo od takvih profesionalaca. Kontakt i interakcija sa publikom je bila vrlo osobna. Energija i šutke karakteristične za punk svirke su se mogle vidjeti i osjetiti trenutak  nakon njihovog pojavljivanja na bini. Pjevali su najveće hitove: “Do You Wanna Dance”, “Pet Cemetery”, “Sheena Is A

Punk Rocker”, “Rockaway Beach”…  Na polovini koncerta gitarist Blitzkriega je skočio u masu koja ga je sa energijom, zadovoljstvom i srećom nosila na svojim rukama. Takvo je bilo i oduševljenje samog benda da je održavao kontak sa ljudima. Michale Graves je bio nevjerojatan, energičan, dok je pjevao, vrištao i skakao dižući masu. Svirka je došla, nažalost, do kraja poslije nepuna 2 sata sviranja.

Znaci veterani punk-a i velike legende su opravdali svoja imena i doživjeli veliko oduševljenje.

I na kraju zaključak: dok ovi veterani drze baklju – PUNK’S NOT DEAD! Što će se dogoditi poslije vidjet ćemo…

Izvještaj: Ranko Knezević

Foto: Nataša Vasić