Pogodilo se da pet dana nakon Metallicinog koncerta u Zagrebu možemo gledati band koji im je bio support dobar dio njihove turneje. Lamb of God je američki band iz Richmonda, Virginie, formiran 1994. Iza sebe imaju šest albuma, a zadnji, kojeg predstavljaju ovom turnejom je Wrath. I oni su poput Metallice po prvi put u Hrvatskoj i za taj prvi put puno toga je krenulo krivo.
Oprema im je kasnila jer je po starom dobrom običaju bilo problema na granici. Svi intervjui su otkazani. Bolest bubnjara Noctiferie je njih spriječila da nastupaju. Kako je koncert kasnio, njihova spriječenost se na kraju pokazala pozitivnom jer bi možda u slučaju da su i oni svirali, Lamb of God slušali petnaestak minuta.
To što je padala kiša i što je vani za ovo doba bilo nevjerojtno hladno bio je najmanji problem. Ljudi su se sakupljali na terasi, prostoru kafića a oni najradoznaliji su čekali da se otvore vrata dvorane. Što se napokon i dogodilo nešto prije deset. U 22:00 Inciter izlazi na stage. Dečki su krenuli žestoko što je imalo odličnu reakciju publike koja je bila nevjerojatno nabrijana. Par pjesama dobro odsvirano, solidan zvuk, ostala sam ugodno iznenađena.
Svirali su pola sata a nakon toga su počele pripreme za Lamb of God. U 23:00 napokon izlaze. Otvaraju sa In Your Words, nastavili sa Set To Fail, ispričali se zbog kašnjenja koje je uslijedilo zbog već spomenute opreme i zahvalili Inciteru na svirci.
Za profesionalce poput njih neobične su mi bile stanke između pjesama. Kao da im nešto ne “klizi” kako treba. Kiksali su i kad su spomenuli svoj prethodni koncert u Sloveniji pa ih je publika izviždala. No, to je nebitno! Zvuk je bio odličan, kao i energija (koje pjevač očito ima ponajviše) i izvrsno je prenosi.

Ostatak set – liste je:

Walk With Me In Hell
Now You’ve Got Something To Die For
Ruin
Hourglass
Dead Seeds
Blacken the Cursed Sun
Descending
As The Palaces Burn
Laid to Rest
Contractor
Vigil
Redneck
Black Label

Što reći na kraju? Publika – nikad luđa! Circle pit dobar dio koncerta. Oni koji su u tom sudjelovali su nakon koncerta izgledali kao da su proveli vrijeme vani na kiši. Bilo ih je ugodno promatrat sa višeg mjesta. Pitam se kako bi to izgledalo na hipodromu. Oni koji nisu došli, mogu samo žaliti. Jer što se publike tiče, ovo je sigurno bio koncert za pamćenje!
Svirka – odlična, ali nažalost prekratka. I to im jedino zamjeram. Mada je bilo planirano sat i pol, dobili smo svega sat i deset. Bez bisa! Mogli su se zadržati na stage-u duže i dati ljudima što žele. Ako ih ovakvi prizori nisu na to ponukali, ne znam što bi drugo moglo.

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Vedran Levi