Hrvatska je izgleda zemlja u koju je teško ući. Bilo sa slovenske strane, srpske. Ne znam, možda bi bendove trebalo početi izbacivat iz aviona. Kao i njihovu opremu. S padobranima, naravno, jer nisu oni ništa krivi. Možda bi bilo lakše? Jer se jedna te ista priča ponavlja iznova i iznova, a rezultat toga su (barem kod mene) frustracije poput ovih. Budući da sam intervjue imala zakazane za 18:00 i da sam se tada tamo i pojavila, dugo čekanje je učinilo svoje. Ljudi su za to vrijeme dolazili i dolazili i postalo je jasno da će prostor Močvare biti premali za sve one koje su htjeli ući. Dok su oni nešto mlađi tražili kartu za kupiti, jer su sve bile rasprodane, neki malčice stariji su im svoje prodali jer se nisu željeli gužvati unutra. Vrata su se trebala otvoriti u pola 8. Ali nisu. Oko tog vremena stigli su izvođači. Oprema se na brzinu i u trku unosila unutra. A ljudi su se naguravali oko ulaza. Kad smo napokon pušteni, opet trka. Nekima je stalo do prvog reda, nekima do majica, cd-a.
Zbog kašnjenja, mislila sam da će nastup Godnr.universe, projekta djevojaka iz  Eluveitiea, Meri i Anne, biti otkazan, ali nije. Stali su na stage i odradili svoj zanimljivi nastup i čini mi se da su bili jedini koji su na stage-u imali mjesta. Za vrijeme njihovog nastupa u Močvari se još dalo disati. Nakon njih čekalo se na Eluveitie i pilo se. Jako, jako puno. Možda i bolje, jer se tada manje zamjećivalo da su na stage izašli nakon pola 11, a kada se to dogodilo, publika je bila oduševljena. Kao i sami članovi benda koji skupili na vrlo tijesnoj bini za njih osam. Naime, za vrijeme njihovog prvog nastupa u Zagrebu nije bilo toliko posjetitelja, a i oni koji su bili, većinom su “Kreatorova” publika. Ovaj puta situacija je bila potpuno drugačija. Mnoštvo Eluveitieovih obožavatelja koji su jedva dočekali da prvi tonovi krenu. Krenuli su moćno, samouvjereno, prekrasno. Mala zamjerka je vokal koji se nije baš najbolje čuo, ali publika je to “pokrila” svojim pjevanjem.
Najveće oduševljenje nastupilo je za “Thousandfold”, “Inis Mona” i “Omnos”. Pjevali smo sa njima, atmosfera je bila odlična, a da je bilo više prostora, bilo bi još bolje. Nažalost, setlista je bila skraćena iako smo nakon svih graničnih peripetija bili sretni da smo dobili išta.
Korpiklaani su otvorili, čime drugim, do “Vodkom” i predstavljanjem sebe pjesmom “Korpiklaani”. U Močvari ludnica, kaos, skakanje… Činilo mi se da je za vrijeme Eluveitiea kaos dosegnuo svoj vrhunac, ali nije. Ovo je bilo prenevjerovatno! Bend izvrsno raspoložen, pojačan pivom i ostalim pijačama iz kojih neiscrpnu inspiraciju vuku. Iz pjesme u pjesmu postajalo je sve bolje i bolje. I luđe. I uopće nije bitno što su pjesme poput Tuli kokko na finskom, sve se pjeva. Ako su Hrvati na galskom pjevali, zašto ne bi i na finskom. Uostalom, u ovakvom ugođaju važan je samo provod. Korpiklaaniji su pokazali da ih se ni nakon treći put u Zagrebu nismo zasitili, da su stvarno bend koji zna zapaliti ovaj kutak Balkana i da nakon svih poteškoća mogu umornim mrgudima vratiti osmijeh na lice i pokazati da uz njih veselju nema kraja!

Izvještaj: Gordana Beraković
Foto: arhiva