Legendarni londonski post-punkeri Killing Joke nakon više od 30 sviračkih godina tijekom kojih su utjecali na cijelu vojsku drugih bendova, po prvi su put došli i do Hrvatske. Neočekivani koncert, najavljen tek nekoliko tjedana unaprijed, najviše je razveselio generaciju obilježenu plesnim noćima u Jabuci 80ih. Generacijsko okupljanje tek su malo remetili neki mlađi fanovi koji su do Killing Jokea vjerojatno došli preko bendova na koje su KJ utjecali. Puna Močvara svjedočila je da su Killing Joke bitni i danas, a aktualni album „Absolute Dissent“ te sam nastup benda jasno pokazuju i zašto: nakon raznih previranja, promjena postave, smrti Paula Ravena, seljakanja članova benda po svijetu, razilaženja i sastavljanja, Jaz Coleman i ostatak (originalne!) postave benda danas i dalje imaju što dati publici. Novi album je i više nego dobar, zbog čega mi je jako drago da ga Killing Joke uživo predstavljaju kako i doliči turneji kojom se aktualni album promovira – sviraju dosta pjesama s njega. Mnogi bendovi žive na staroj slavi, pa albume objavljuju tek kao povod turneji na kojoj će odsvirati teka par novijih pjesama. S Killing Joke to nije slučaj, na sreću svih koji su se našli u Močvari u srijedu. Frontmen Jaz je bio izvrsno raspoložen i prije i nakon koncerta, voljan komunicirati s publikom i fanovima, savršeno strpljiv u odgovaranju na pitanja i fotkanju. Za vrijeme koncerta bio je uživljen kroz svaku pjesmu. Neke su dobile zanimljivu najavu, poput „Love Like Blood“, koja je odsvirana odmah na početku koncerta: Jaz je rekao da je ovdje upoznao ljude koji su preživjeli rat (susreo se s fanovima na gostovanju na Radiju 101 prije koncerta, više o tome u intervjuu) i koji su ga zamolili da otpjeva tu stvar. Nije mala stvar konačno čuti takav neizbježni hit domaćih dark/gothic partija uživo. Po prvi put, a vrlo moguće i zadnji, što je doživljaj učinilo još posebnijim. Uslijedila je „In Excelsis“, zatim red novih pjesama s aktualnog, red starih pjesama s prvog albuma, pa ponešto iz među-faza: „This World Hell“, „Madness“, „Fresh Fever From The Skies“, „Change“, „The Great Cull“, „Pssyche“. Još jedna zanimljiva kratka najava uvela nas je u „Eighties“; Jaz je pjesmu posvetio „Kurtu Cobainu, jer nam ju je ukrao“. Naime, Killing Joke su početkom 90-ih optužili Nirvanu da je poznati riff iz „Come As You Are“ uzet iz njihovog velikog hita iz 80-ih. Desetak godina nakon te rasprave su čak surađivali s Nirvaninim bubnjarom Daveom Grohlom, ali očito do danas nisu sasvim prešli preko davnog, a neriješenog spora. Killing Joke je svojim nastupom ostvario davnu želju domaćim fanovima, napunili su Močvaru, ali atmosfera nije bila kao na drugim koncertima kad je klub prepun. Bilo je i plesa u transu i skakanja, ali sve nekako u duhu 80-ih, divljeg feelinga, ali mekših pokreta mase, bez naguravanja. Publika se činila nekako mirnije no što sam navikla vidjeti u Močvari, ali bilo je očito da diše s bendom. A bend očito diše sa svojom glazbom, koju duboko proživljavaju. Jaz za Killing Joke kaže da su je nešto veliko u njihovim životima, nešto kao njihova životna škola kojoj su se nakon raznoraznih previranja vratili. Očito je da im puno znači i da ozbiljno shvaćaju to što rade, iz ekspresivnog nastupa bilo je jasno da Killing Joke ne „odrađuje“ koncerte, već ih daruje sebi i fanovima. Napustili su stage nakon kojih sat i dvadeset minuta, ali su uskoro dozvani natrag. Na bisu su odsvirali „Complications“ i „Pandemonium“ te je time završio koncert, ali ne i druženje benda s publikom. Jaz je još prije koncerta najavio da će on i eventualno još netko iz benda kasnije rado popričati s ljudima, ako budu raspoloženi. Obećanje je održano, kratko nakon kraja koncerta moglo ga se vidjeti kraj šanka. I to je srž rock’n’rolla, zapravo. Izdavati dobre albume, napraviti dobar koncert, ali koliko god velik i bitan bio, ne izgubiti kontakt s ljudima koje inspiriraš i kojima daješ šansu da inspiriraju tebe.

Izvještaj i foto: Sara Profeta