Nije tako davno vrijeme kada su ljudi iz Beograda odlazili u Budimpeštu vidjeti omiljene bendove metal usmjerenja. Posljednjih nekoliko godina, kada se redaju ta toliko željena poznata imena, publike je sve manje! Da li su se ljudi pomalo zasitili? Nemoguće!! Da li je u pitanju nedostatak novca? Najvjerovatnije! Kako bilo da bilo, dolazimo u apsurdnu situaciju da publike ima, a dvorane (i to ne velike) su poluprazne.
Gamma Ray su bili u Beogradu prije nešto više od dvije godine zajedno sa Helloween, u sklopu Hellish Rock turneje. Taj koncert je ostao upamćen po vrlo dobroj atmosferi i odličnoj svirci, zbog toga je bilo normalno očekivati da će SKC (Studentski Kulturni Centar) opet biti pun, međutim nije bilo tako. Okupio se veći broj fanova nego na nedavnom koncertu Stratovariusa ali opet dvorana nije bila puna.
Gamma Ray su ovoga puta imali dva warming benda: Secret Sphere (Italija) i Freedom Call (Njemačka). Možemo reći da su oba benda obavila dobar posao jer su stvarno zagrijali publiku, i konstatirati da Freedom Call imaju čak i svoje fanove tamo jer su ljudi pjevali sa njima.
Rijedak je slučaj Kai Hansena (vokal, gitara) koji je 1983. osnovao band Helloween, postigao sa njim veliki uspjeh, a zatim 1989. odlučio osnovati drugi bend, pod nazivom Gamma Ray i sa njim ponovio uspjeh ako nije napravio i veći.
Ovaj njihov dolazak je bio u sklopu promotivne turneje najnovijeg albuma “To the Metal” koji je izašao prije dva mjeseca. Publika je naravno očekivala ponovo čuti stare Hansenove hitove koje je napravio sa Gamma Ray ali i sa Helloween. To su i dobili.
Tama na bini, instrumental sa razglasa, histerija u publici, oni izlaze, svjetla se pale, gleda nas ogromna naslovna strana novog albuma iz pozadine bine, i kreće onako kako treba, žestoko, pjesmom “Gardens of the sinner” a zatim “New world order”. Odmah se vidjelo da su se okupili pravi fanovi benda jer je već na samom početku krenula šutka (za neupućene to izgleda kao tuča, napravi se krug u publici pred binom, u kojem nekoliko najvatrenijih fanova odguravaju jedni druge i šutiraju, bez želje da se netko ozlijedi). I sam Hansen je bio za trenutak zbunjen što se to događa.
Energija je samo sijevala u SKC-u te večeri, a kratak predah je uslijedio izvođenjem pjesme “No need to cry” sa novog albuma. Dirk Schlachter (bass) je uzeo akustičnu gitaru za ovu priliku, i u mirnoj i tihoj atmosferi izveo ovu baladu, dok se bend povukao sa bine. Čak su i tu naglu promjenu brzine i snage fanovi prihvatili sa zadovoljstvom, nova pjesma je bila apsolutno prihvaćena.
Ova njemačka visokokvalitetna heavy metal mašina se odmah zatim zahuktala i tako gazila do kraja: “Armagedon”, “To the metal”, “Rebellion in dreamland”, a pjesmom “Man on a mission” se završio službeni dio koncerta.
Poziv na bis ne izostaje naravno, oni izlaze i sviraju: “Ride the sky” i “Send me a sign”, ali publika ne želi ni tu da bude kraj. Bend izlazi još jednom i za definitivni kraj sviraju “I want out”, pjesmu iz Hansenovog perioda sa Helloween. Bio je to trijumfalan završetak ovog vrlo dobrog 90-minutnog nastupa.

Izvještaj i foto: Miloš Ristić – Jeskanen (misha@venia-mag.net)