Fanovi Depeche Modea u Hrvatskoj i šire su na Valentinovo napokon doživjeli koncert koji se doslovno čekao desetljećima – nakon odgode prvotnog datuma koncerta “Tour of the Universe” zbog teškog fizičkog stanja pjevača Davea Gahana, svim Depecheovcima je laknulo što će se nastup britanskih legendi, inače treći po redu u Hrvatskoj, koji se trebao dogoditi 21. svibnja prošle godine, ipak dogoditi. Natkrivena zagrebačka Arena je ponudila savršeno mjesto za održavanje koncerta usred zime, pa je tako druga “sreća” najavljena upravo na Dan zaljubljenih, 14. veljače.
Arena se i dalje punila kada je predgrupa Nitzer Ebb izašla na stage i ispunila svoj 40-minutni slot pjesmama poput “Once You Say” i “On Your Knees” s novog albuma “Industrial Complex” koji je i promovirala u Zagrebu. Vizualni aspekt ove grupe iz Velike Britanije uvelike nadopunjuje njihov tvrdi industrial zvuk i totalitarno inspiriranu ideologiju, vidljivu i u samom tvrdom ‘njemačkom’ imenu grupe, što me je na trenutke podsjećalo na jedan drugi band koji će također uskoro nastupati u hrvatskoj prijestolnici – Rammstein.  Spajajući electro/punk/EBM elemente u jednu kompaktnu cjelinu, Nitzer Ebb su na bini pokazali zašto su i danas vrlo utjecajni u ovim muzičkim krugovima i zašto ih i sami Depeche Mode cijene – originalnost u službi čvrste, no ipak ekstremno melodične ekspresije uživo itekako dolazi do izražaja, pa je bilo čisto uživanje vidjeti ih i čuti u grotlu Arene. Koncert Depeche Modea je počeo točno u 20:30h, ‘buđenjem’ LED kugle koja je neumorno prikazivala logo banda, nakon čega je i cijeli videozid oživio i zadivljujućim vizualima zaželio dobrodošlicu članovima banda te predstavio prvu pjesmu “In Chains”. Uslijedila je “Wrong”, također s posljednjeg albuma “Sounds Of The Universe”, okupana crvenim svjetlima s videozida, a nakon nje i “Hole To Feed”, uslijedio je put kroz vrijeme koje su u proteklih 30 godina na svjetskog muzičkoj sceni obilježili upravo Depeche Mode. “Walking In My Shoes” je bila popraćena snimkom leta vrane nad pustinjom, što je neobično dobro pristajalo emotivnim pejzažima kojeg ova pjesma izaziva, a sličan odnos istinski izvanrednih vizualnih efekata i monumentalnih pjesama se nastavio s “It’s No Good”, “A Question Of Time”, “Precious” i “World In My Eyes”. Prepuna Arena, publika koja zna ne samo svaki stih, već i svaki uzdah i javljanje gitare sa stagea dala je nezaobilazan obol ovom koncertu, a članovi banda su pokazali da uživaju u ovom nastupu koliko i hiljade fanova ispred njih.

Dave se zatim smiješeći izgubio sa stagea, a mikrofon je preuzeo Martin Gore, osnivač i jedna od kreativnih snaga iza DM. Arena je izgubila svoje dimenzije i odjednom smo se svi našli usred intimnog razgovora s ovom živućom legendom (“Insight”), koji je nastavljen s drugom pjesmom u njegovoj izvedbi – “Home”. Upečatljivi povratak na vremena albuma “Ultra” je naizmjence zvučao kao zahvala njima što su nas okupili ovdje i njihova zahvala nama što smo ih doveli njihovom domu – a to je te noći nedvojbeno bio Zagreb. “And I thank you/ For bringing me here/ For showing me home/ For singing these tears/ Finally I’ve found that I belong here…”.
Koncert je zatim krenuo u drugu brzinu, vrhunci su se redali pjesmama poput “Policy Of Truth”, “In Your Room”, a refren “I Feel You” je bio trenutak kad je većina nas izgubilo glas vrišteći u pravcu frontmana Davea, koji je već odavno bio ‘izgubio’ i sako, i prsluk, krećući se poput mačke na stageu… Uslijedio je hipnotizirajući ples na himne “Enjoy The Silence” i “Never Let Me Down Again”, more ruku u zraku i pjevanje sa odlično raspoloženim Daveom, koji je bio toliki magnet za oči i uši da bi se čitav jedan report mogao napisati samo o njemu.
Nisam mogla vjerovati kad se bina zamračila i turobno nagovijestila početak kraja koncerta – no DM nas nisu dugo ostavili u tami. Bis je otvorio Martin s predivnom izvedbom “Dressed In Black”, zatim je došla fenomenalna “Stripped”, “Behind The Wheel” i  stvarni završetak s “Personal Jesus”, kad je čitava Arena postala poput crkve u koju se 20.000 ljudi došlo ispovijediti te noći. Trbušni ples djevojke na videozidu i Martin, Andrew i Dave kao moderni ‘razapeti’ propovjednici natjerali su nas sve još jednom na grozničav ples i potpuno predavanje muzici uz legendarne stihove i refren “Reach out and touch faith”. Nakon dva sata fantastičnog nastupa, Depeche Mode su se poklonili publici i zahvalili Zagrebu na svemu, a nama je bilo preostalo da se izvučemo iz Arene i nadamo se idućem susretu s ovim fantastičnim muzičarima.

Izvještaj: Ilhana Škrgić