“The Beast In The East Tour 2010″dovela je u Zagreb kultni death metal bend Deicide. Za razliku od koncerta koji je održan u siječnju 2007. na istom mjestu, ovaj put su došli predvođeni karizmatičnim frontmenom Glenom Bentonom.
Što se dogodilo ovaj put sa odazivom publike ne znam. Onda ih je bilo dvostruko više i prigovarali su da to nije pravi Deicide bez Bentona. Ovaj put sam uspjela vidjeti tek neke od njih i uvjeriti se u tu njihovu tvrdnju. Bez Glena Bentona Deicide nije Deicide.
Što se brojnosti publike tiče, u usporedbi sa predgrupama Excuse for Pain i Mass Hypnosis, Deicide je još dobro prošao.
Neznatno kašnjenje prve predgrupe nije im pomoglo da se skupi pristojan broj gledatelja, što je bila šteta, jer su bili dobri. Druga predgrupa ih je imala više, a s time su i došli komentari da ih nisu previše oduševili.
Deicide je izašao na stage u 22:15 pred napola punu Močvaru. Kako ih nisam prije gledala s Bentonom, prvo sam primjetila razliku u usporedbi s prethodnim nastupom. Sama njegova pojava pokazuje koliko je karizmatičan i moćan i izaziva potpunu pozornost, a o vokalu da se i ne govori. Dovoljno je da stane, svira i pjeva. Neke od njegovih izjava su djelovale smiješne i neprilične, a cijeli koncert je davao dojam da je odrađen “zato što se mora”. Unatoč tom dojmu, svirci, zvuku, kao i set listi ne mogu naći zamjerke, osim što je možda bila kratka. Ili su htjeli dati samu srž svog stvaralaštva i ne razvodniti ga i otići u epske širine?
Mislim da se oni koji su došli ne bi tome protivili, jer bis je tražen ali ne i dobiven.
Svejedno, najžešći fanovi benda i posjetitelji su mogli uživati u “Scars Of The Crucifix”, “Trifixion”, “They are the Children of Underworld”, “Once Upon The Cross” i drugima.
Nakon zvanja benda da izađe na bis, izašao je bubnjar gestikulirajući nam kako smo idioti tražeći više. OK, više im se nije sviralo, ali ovo nije bilo potrebno.
Ili je to bio znak da u 23:15 odemo kući na spavanje?!

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Vedran Levi