Večer melodic deatha u Boogaloou. Dva benda sa sjevera, svaki po drugi put u Zagrebu. Jedan iz generacije koja je stvarala žanr sredinom 90-ih, drugi iz nove generacije koja inspirirano nadograđuje tradiciju i ima čast svirati na istom stageu sa svojim idolima. Kao predgrupa nordijskim snagama, jedan bend iz susjedstva. Inmate, Slovenci koji svoju žešću i nešto manje melodičnu verziju melodeatha zajedno zadnje četiri godine. Izašli su na stage u 20:30  i u pola sata odsvirali pet-šest pjesama (od kojih se neke mogu poslušati na: http://www.myspace.com/inmatemetal). Dečki zvuče skroz solidno, dobro su odabrani kao predgrupa, prepoznatljivi su za žanr, a opet ne previše tipični. No, realno, teško je privući i zadržati pozornost publike kojoj slijede dva jaka nastupa i koja štedi snagu za kasnije. Vjerujem da ćemo ih imati prilike još gledati, relativno su mlad bend i, kako im je krenulo, nastavit će svirati pred velikim bendovima i ići na mini-turneje po susjednim zemljama.
Insomnium, bend koji je u Zagrebu prvi put svirao 2004. godine kao predgrupa Satyriconu, ovog je puta došao u stilski sebi primjerenijem društvu. Predgrupa koja to nije – naime, u međuvremenu je bendu popularnost počela rasti, u rodnoj su Finskoj ove godine osvojili dvije prestižne metal nagrade, što u zemlji gdje je headbanging nacionalni sport zaista nije mala stvar – privukla je mnoge koji su ih već vidjeli ili su čuli da ih vrijedi vidjeti uživo, tako da je bilo ljudi koji su došli prvenstveno radi njih, a tek onda radi Dark Tranquillityja. Insomnium su opravdali dobar glas koji se o njima širi u zadnje vrijeme. Od prve do zadnje minute svog solidno dugog nastupa, pjevač Niilo bio je angažiran u komunikaciji s publikom, dok je ostatak benda odrađivao žestok posao za svojim instrumentima. Niilo se tako za nastup pripremio s nekoliko simpatičnih naučenih fraza na hrvatskom, što je publika odlično primila. Nije to bilo samo standardno „Hvala“ i „Dobro veče“, Niilo je između pjesama dodao i „Zagreb, poludi!“ i „Jebote, super ste!“. Ionako oduševljena publika bila je dodatno osvojena. Set-lista je bila kao i na ostatku turneje, razlike su eventualno u pjesmi-dvije. Odsvirali su miks zadnja dva albuma: otvorili su s „Down With The Sun“, nastavili s „Where The Last Wave Broke“, „The Killjoy“, „The Harrowing Years“, „Mortal Share“, sveukupno su odsvirali devet pjesama. Završili su oko 21:10, bis nije bio predviđen. Vrlo dobar izbor pjesama, još bolja izvedba, no dojam je većem dijelu publike pokvario poslovično loš zvuk u klubu. Boogaloo nas povremeno iznenadi s poboljšanim zvukom, no to nažalost nikada ne potraje. Tako je i ovaj put zvuk posvuda bio loš, čak i oko miks-pulta. Stvar se popravila na drugom dijelu nastupa Insomniuma te na Dark Tranquillityju, no zahtjevnije uši su i dalje imale dosta (uglavnom opravdanih) prigovora. Slavni švedski rodonačelnici melodic death metala, poznati kao dio trojke iz Gothenburga za koju se smatra da je stvorila i odredila stil koji je do danas postao jednim od najpopularnijih podstilova metala, Dark Tranquillity posjetili su Zagreb po drugi put. Na našu sreću, definitivno ćemo ih imati prilike još vidjeti u Hrvatskoj jer ono što se dogodilo u srijedu u Boogaloou htjet će ponoviti i publika i bend. Mogu to reći kao netko tko je uvijek preferirao In Flames-e. Dark Tranquillity uživo rastura. No, to čine i drugi iznimno dobri bendovi. Ono po čemu su me se Dark Tranquillity posebno dojmili jest nastup pjevača Mikaela Stannea. Mnogi bendovi odlično sviraju, imaju fantastičnih pjesama od kojih vas prolaze trnci, fino komuniciraju s publikom. Ali Dark Tranquillity ima Mikaela. A Mikael ima publiku. Koncert su započeli u 22:35 s „At The Point of Ignition“. Uslijedile su „The Fatalist“, „Damage Done“, „Lost To Apathy“, „Monochromatic Stains“. Način na koji Mikael prelazi iz brutalnog growlanja u oduševljeni osmijeh dok gleda u publiku i komunicira s njome je iznimno impresivan. Nagledala sam se koncerata, ali ovakvog frontmena ne vidite često. I tu izražavam bendu ogromno poštovanje, zbog kojeg ću doći na svaki sljedeći njihov koncert ovdje i preporučiti ih svakome, slušao ih inače ili ne. Bio zvuk dobar ili loš, set-lista po vašem ukusu ili ne, Dark Tranquillity se definitivno isplati vidjeti. Čak i ako je ovo bilo na svoj način izvanredno i čak i ako Stanne nije inače baš ovoliko inspiriran, ovo što možete dobiti od njihovog nastupa je rijetko i itekako vrijedno. Žestoka reakcija publike popratila je najavu „The Gallery“. Zatim smo čuli „The Wonders At Your Feet“, „Shadow In Your Blood“, „Icipher“, „Dream Oblivion“, „Misery’s Crown“, „Haven“ te „Punish My Heaven“ za kraj. Nakon tog su napustili stage, da bi se vratili s „Final Resistance“, „ThereIn“ i „Terminus (Where Death Is Most Alive)“. Nakon što je bend napustio stage, Mikael se još gotovo pet minuta opraštao od publike. Rukovao se sa svima u prvim redovima, mahao onima daljima, a da je o publici ovisilo, pitanje je bi li ikada uopće uspio napustiti stage.

Izvještaj: Sara Profeta
Foto: Elena Crnković