Švedski dark electro trio Covenant u petak je po prvi put nastupio u Zagrebu. Kao predgrupa im je trebao nastupiti duo Lola Angst, no njihov je nastup zbog ‘tehničkih problema’ otkazan na dan koncerta.
I tako su Covenant sami zagrijavali svoju publiku. Pogled unatrag – vjerojatno mi je zato koncert na početku bio pomalo čudan. Ne zbog benda, doduše. Bend je zaista na mjestu i vrlo profesionalno i emotivno radi svoj posao, što je tijekom koncerta sve više dolazilo do izražaja. No, problem je očito bio u publici. Prvo, klub je bio polupopunjen, a ovakav koncert je možda ipak zaslužio bolju posjećenost i malo ozbiljniju gužvu. Drugo, ekipa je isprva bila malo prepristojna za moj ukus. Ovdje naglašavam da je djelomično problem i u meni, naviknutoj na poludivlje rock koncerte. Covenant su, gledajući njihovu bazu fanova, rubni bend, kao vjerojatno i svi srodni im bendovi – to je elektronika koju vole i rockeri, odnosno njihove mračnije subkulturne inkarnacije. Bilo je vrlo zanimljivo promatrati ljude u publici – veliki se broj prilagodio preporučenom poslovnom dress codeu, koji Covenant njeguje. Tako je Aquarius bio pun dečkiju u odijelima i kravatama, te mladih dama u elegantnim haljinicama i štiklama, među koje bi se povremeno ušuljao pokoji šareni dread, irokeza i rockice. Nažalost, samo je prvima bio dopušten ulaz na kasniji poseban after-party. Ostali su, pretpostavljam, nakon koncerta nastavili partijati na glavnom flooru, gdje se puštao EBM sa srodnim žanrovima, dok je na manjem flooru DJ vrtio standardniju elektroniku.
Koncert je počeo vrlo nenametljivo, dok su se ljudi još skupljali u klubu, oko 11:20. Neočekivano, Bullet je bila odmah druga stvar. Atmosfera u publici je prvih pola sata koncerta bila pomalo snena, ljudi su na kraju pjesama reagirali pljeskom, ali su tijekom pjesama uglavnom bili mirni. Pjevač Eskil je odmah na početku predstavio kolege Joakima i Daniela, koji se bendu pridružio 2007. godine. S vremenom je Eskil počeo biti energičniji, a dotad su se i ljudi pomalo razgibali i počeli bolje reagirati na glazbu. Taj se neobični odnos tijekom koncerta razvio od rezerviranosti do obožavanja; što je koncert dalje odmicao, to je publika više tražila. Od sredine koncerta je počelo biti žestoko, kako u publici, tako i na stageu – Eskil je u jednom trenutku sišao u publiku i izazvao oduševljenje među onima koji su se dotad već rasplesali, iako je i dalje velik broj ljudi pristojno i nepomično pratio koncert. Krenuli su hitovi s njihova posljednja dva albuma, poput Ritual Noise i We Stand Alone, ali i s nekih ranijih, poput One World One Sky. Odsvirali su i neke starije pjesme, od prvog albuma nadalje, ali i neke s nadolazećeg albuma Modern Ruin, koji treba izaći ove godine. Koncert je kulminirao s ekstatičnom produženom Call The Ships To Port – nakon tog su Covenant napustili stage. No, 70 minuta je publici definitivno bilo prekratko, pa su ih glasno pozvali natrag. Covenant se odazvao prvom bisu, a kasnije i još glasnijem drugom, da bi koncert definitivno završio nešto prije jedan ujutro. Na bisevima se publika u prvom dijelu kluba prorijedila, ali je zato bila žestoka i uzvraćala bendu finu količinu odaslane energije, na što je Eskil reagirao iskrenim zahvalama. Poručio je publici da Covenant s njom želi podijeliti svoju glazbu i svoju strast. I to su zaista učinili. Dio publike je možda došao vidjeti bend svoje mladosti, dio je došao iz znatiželje ili čak po inerciji redovitog posjetitelja Aquariusa, ali jedan pristojan dio je bio tamo baš zbog te strasti koju je osjetio i uzvratio. Ako nam se Šveđani uskoro vrate, poželimo im samo još više ovih potonjih i veću gužvu u prvim redovima.

Izvještaj: Sara Profeta (sara@venia-mag.net)
Foto: Nando Online (flickr.com)