Bullet For My Valentine su od izlaska njihovog trećeg albuma „Fever“ proglašeni budućnošću heavy metala. U Bečkom su Gasometeru gostovali 23.11.2010. zajedno s predgrupama Rise To Remain i Funeral For A Friend.
I opet ne  mogu ne istaknuti neizbježno europsko štovanje satnice jer  točno 19:00 počela je svirati prva predgrupa Rise To Remain. A dvorana – puna. Bend je uspio zapaliti atmosferu od prvih sekundi nastupa, ruke su bile u zraku, bend je energično zagrijavao okupljenu masu i nakon oko pola sata svirke pozornicu prepustio bendu Funeral For A Friend koji je počeo točno u 19:50. Ovaj bend je tipičan kvalitetan primjerak modernog velškog heavy metala. Tijekom njihovog nastupa stvara se wall of death i mosh pit u publici. Odsvirali su su svoj best-of i nekoliko stvari s novog albuma i najavili svoj povratak u Beč.
Čak nekoliko minuta prije predviđenih 21:00 Orffova Carmina Burana najavljuje, kako ih nazivaju, budućnost heavy metala. Dovoljno monumentalna za intro pjesmu, no meni kao ljubitelju klasične glazbe preklasična, preizlizana, preisfurana, no uvijek spektakularna i moćna.
Kvartet iz Walesa izlazi na pozornicu otvarajući svoj set s uvodnom pjesmom s posljednjeg albuma „Fever“ – „Your Betrayal“. Već su na početku dokazali zašto ih vidoviti novinari proglašavaju budućnošću heavy metala – njihova glazba podiže mase, kvalitetni su, djeluju kao jedno i uspješno šire energiju na publiku. Dizajn pozornice prilično podsjeća na njihove uzore , Metallicu, s kojima dijele osobinu da publiku „kupuju“ isključivo glazbom, a ne pirotehničkim sredstvima. Upravo je to jedna stvar koja me začudila – nije bilo nikakve pirotehnike. Ali uz ovu žestinu jednostavno bi bila previše. Publika je doslovno poludjela. Pjevali su zajedno s bendom, skakali, vrištali… a bilo ih je svih doba i uzrasta, od curica koje su došle samo vrištati za Mattom Tuckom , mama i tata istih curica, petnaestogodišnjaka koji pripadaju emo zajednici pa sve do ozbiljne metal publike koja (nadam se) uistinu razumije kvalitetu glazbe ovog benda.

Budući da bi na ovoj turneji trebali predstaviti svoj najnoviji album „Fever“, koji je stvarno dobar pa mislim da su uz  „Your Betrayal“, „Bittersweet
Memories“, „Pleasure And Pain“, „The Last Fight“ i „Alone“ mogli ubaciti još koju pjesmu s najnovijeg remek djela. Od ostalih pjesama svirali su best-of i presjek kroz karijeru od stvari s prvog albuma „The Poison“ kao „Room 401“, „4 Words To Choke Upon“, „Hand Of Blood“ i „Cries In Vain“ za vijeme koje je nastao kaos, publika je nadglasala bend baš kao i tijekom hitova s drugog albuma „Scream Aim Fire“, „Waking The Demon“. Premda je dvorana bila prilično velika , dečki su uspjeli stvoriti intimnu atmosferu tijekom pjesme „Say Goodnight“ koja je bila moj osobni favorit večeri i kada je izvrsni gitarist Padge svirao svoju solo dionicu.
Svoj sat i pol dugi set završili su najvećim hitom „Tears Don’t Fall“ i na brzinu se oprostili od publike bacivši u publiku nekoliko trzalica. Naizgled se čini da je sat i pol premalo za ovaj bend, još uvijek u usponu, no njihove pjesme su toliko energične i jake da ispada da je sat i pol i više nego dovoljno.

Šteta je što isti koncert nismo imali prilike vidjeti u Zagrebu i jer dečki su stvarno kvalitetni i jedinstveni.

Setlista:

Your Betrayal

Pleasure & Pain

Waking The Deamon

The Poison

Bittersweet Memories

Room 409

Say Goodnight

Scream Ain Fire

Padge solo

The Last Fight

4 Words To Choke Upon

Alone

Hand Of Blood

Tears Don’t Fall

Izvještaj i foto: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)