Euforija je zavladala među fanovima, već prvog dana kad je najavljeno, da finska kraljica metala po prvi puta dolazi u Hrvatsku, u sklopu svoje „Final Storm“ turneje.
Na nebu se nije nazirala oluja, kao u Budimpešti, no prava oluju je stvorila sama Tarja za vijeme svojeg magičnog nastupa pred stotinama vjernih fanova.
Hrabro su prvi na scenu izašli engleski Furnazee, trash metalci među kojima se ističe energična basistica koja je cijelo vrijeme pokušavala probuditi uspavanu  publiku, kao i ostatak benda.
Trojac je ubrzo prepustio mjesto finskim Kings of Modesty, predvođeni pjevačem Jasonom Flinckom, koji su naveliko dobili pažnju zagrebačke publike izvodeći pjesme sa svog debitantskog albuma „Hell of Highwater“, paradirajući hrvatskom i finskom zastavom te tako u potpunosti pripremili publiku za kraljicu večeri – Tarju Turunen.

…Had enough symphonies of sorrow; Be so brave and breath away; Masterpiece of treachery…

Tarja je izašla na pozornicu u velikom stilu, praćena ovacijama publike te izazvala pravu zimsku oluju pjesmom „Enough“ s kojom je počela svoj dvosatni bajkoviti set, koji je savršeno odradila, predstavivši svoj aktualni album „My Winter Storm“.
Ostavila je grupu Nightwish iza sebe te jača od vatre, uzdigla se ponovo iz plamena i dovela publiku do potpunog transa već kod druge pjesme „My Little Pheonix“, nakon koje je uslijedila „She Is My Sin“ i prisjećanje starih dana kada je sa svojim bivšim finskim kolegama žarila i palila pozornicama diljem svijeta, no zasigurno ne tolikom jačinom i kvalitetom koju posjeduje sada, kada korača sama stazama glazbenog umijeća, a dokaz tome su bile izvedbe pjesama „The Seer“ i prvog singla s navedenog albuma „I Walk Alone“, tijekom koje je publika uspjela nadglasati moćan Tarjin operni vokal.

…Let me go Minor Heaven, cause my blood to run.Leave this place, unforgiven. Heal me with you sun…..

Magična atmosfera stvorena je pjesmom „Minor Heaven“, nakon koje Tarja nestaje s pozornice, radi kraću pauzu, za vrijeme koje pažnju preuzima bubnjar Tarjinog pratećeg benda, Mike Terrana, svojom bubnjarskom solo točkom, te je iskoristio svojih otprilike desetak minuta slave da iskaže izvrsne sposobnosti koje je stekao u svojoj dugogodišnjoj karijeri, te zadivio sve prisutne akrobacijama koje je izvodio svirajući. Što se samog pratećeg benda tiče, izgleda kao da gitarist i basist imaju točno određeno vrijeme kada iz pozadine pozornice moraju doći naprijed i opet natrag na stara mjesta…prepasivno i preumjetno, bez ikakve komunikacije te se stječe dojam hladnoće između članova benda, no, Tarja kao prava profesionalka, svim snagama pokušava uspostaviti kontakt, te svojim božanskim osmijehom to uspjeva.
Vraća se u bijelom i izvodi energičnu pjesmu „Ciran’s Well“, tijekom koje očarava sve prisutne svojim glasovnim sposobnostima, nastavlja sa „Tired Of Being Alone“, „Lost Northen Star“ i najavljuje „pjesmu koju sigurno svi znaju“ – obradu pjesme Poison grupe Alice Cooper, koju uistinu svi znaju. Pjesmom „Oasis“, nam usmjerava misli na njenu domovinu, Finsku, izrazito emocionalnom izvedbom, dio čijih emocija uspješno prenosi na okupljene.

…If you believe; True her name is honesty; Let her shine through your darkest temptation; Hear the deep insincerity; With your painted smile so revealing…

Slijedi još jedna pauza, klavijature i violončelo sele među  publiku, dolazi Tarja i izvodi medley pjesmu „Words of Widsdom/Boy And The Ghost/ Our Great Divide/Calling Grace“, nakon čega sjeda za klavijature, te tako blizu stvara intimnu atmosferu, čija posebnost, toplina i ljepota izvedbe naprosto očarava, te okružena brojnim zaštitarima, sjeda za klavijature i izvodi pjesmu „If You Believe“, s nadolazećeg albuma nazvanog „What Lies Beneath“, nakon koje se vraća na pozornicu, očarana skandiranjem njenog imena, publikom općenito, izvodi još jednu pjesmu iz starih dana, „Nemo“. Vječnim hitom grupe Nightwish dovodi koncert do vrhunca, kada je publika u potpunosti nadglasa, nakon čega je njeno ime grmi Tvornicom, zahvaljući stotinama zahvalnih fanova. Tarja, još zahvalnija, nastavila je s pjesmom „Sing For Me“ i „Deep Silent Complete“ .

…No more fate and no more mystery. Even as time falls away, I live my days, every moment and it’s memory, not only to survive to die alive!…

Sinteza njenog cjeloukupnog rada, poanta albuma „My Winter Storm“, nalazi se u posljednjoj pjesmi „Die Alive“, za opis čije izvedbe su riječi jednostavno suvišne, atmosfera koja je vladala je bila jedini dostojan opis postignute veličine i savršenstva.
Tarja Turunen u Zagrebu je uspjela dovesti publiku do potpunog delirija, bez pomoći pirotehničkih sredstava, već samo uz pomoć svojeg savršenog božanstvenog glasa i nastupa, kojim je poručila svima kako će njeni samostali koraci ostati dugo otisnuti na ovom području.

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)