Tarja Turunen nesumnjivo je jedan od razloga zbog kojih Nightwish gotovo od njihovih početaka smatram iznimnim bednom. I sada kada samouvjereno korača stazom svoje samostalne karijere Tarja je heroina koja, bez obzira na sve što se o njoj čuje ili pročita, zavrijeđuje divljenje. Svi koji su vidjeli Tarju uživo, bilo s Nightwishom, bez njega ili oboje znaju o čemu govorim. A za sve one koji još nisu imali to zadovoljstvo evo nekoliko redaka o koncertu kojeg je Tarja u sklopu svoje turnje Summer Storm održala u budimpeštanskoj dvorani Petöfi 20. lipnja 2009. godine.
Kišno subotnje budimpeštansko poslijepodne svojim se pomalo sumornim raspoloženjem savršeno uklopilo u naziv Tarjine turneje pa stoga sa prvim zrakama večernjih sati  nije preostalo ništa drugo nego uputiti se put Petöfija i prepustiti se ljetnoj oluji koja se ondje neumitno spremala.
Tarja se na pozornici ukazala iz oblaka dima nekoliko minuta nakon 20:00 sati praćena glasnim skandiranjem i svoj nastup otvorila sa pjesmom “Enough” koja je prve redove već nakon uvodnih taktova bacila u trans. A transatičnom rasploženju se nakon “My Little Pheonix”, “She Is My Sin” i “Damned & Divine” koje su uslijedile pridružio i ostatak od 400-njak okupljenih u dvorani. Skandiranje “Tarja, Tarja”, pjesma “I Walk Alone” i nenadmašni Tarjin glas vrlo su brzo zavladali cijelim prostorom i jedino što sam pomislila kada je na red došla “Sleeping Sun”  koju je, sada već davno, Tarja otpjevala sa Nightwish kako je šteta što produkcija njezinog showa nije bombastično napadna kao Nightwisheva  jer ona je to svojim glasom i albumom “My Winter Storm” koji ju je uzdigano na tron istinske dive zaista zaslužila. Bez pretjerane pompe svjetlosnim ili pirotehničkim efektima ili monumentalne scenografije Tarja je na ovoj turneji u prvi plan stavila sebe i svoje pjesme kojima je pridružila “Poison” Alicea Coopera koji se našao i na njenom albumu prvijencu a Nightwish nostalgičare do vrhunca raspoloženja je, osim nenadmašnom izvedom “Sleeping Sun” dovela i sada već bezvremenskim “Nemom” i “Kinslayer” kojeg je, nakon dvominutnog skandiranja nakon što se od publike oprostila sa predivnom i emocijama nabijenom “Sing For Me” koja je izmamila i pokoju suzu u prvim redovima, izvela na bisu. Jedino što je, govoreći o showu, podsjetilo na njezinu Nightwish eru bilo je nekoliko presvlačenja tijekom koncerta no osebujna osobnost poput Tarjine osim kroz pjesme izražava se i kroz vizualni identitet nje same tako da je svaka od tri odjevne kombinacije bila svojevrsna prezentacija dijela koncerta kojemu je namijenjena. Kraj koncerta tijekom kojeg se Tarja u  nekoliko navrata emotivnim riječima obratila mađarskoj publici, kako to obično i biva, stigao je neočekivano rano. Unatoč tome što je cijela priča potrajala gotovo dva sata. Obećavši da će se vratiti u Budimpeštu sa svojim novim album i zahvalivši okupljenima što su tijekom protekle dvije godine bili njezina zimska oluja Tarja je ljetnu oluju zaključila pjesmom “Die Alive” koja stihovima: “I live my days / Every moment and it’s memory, not only to survive: to die alive” odašilje jasnu poruku svima koji sumnjaju u mogućnosti i dosege ove istinske heroine svjetske alternativne scene. A publika ju je nakon što je i zadnja nota utihnula počastila galsnim, gotovo petminutnim pljeskom, i zahvalila joj na osvježavajućoj ljetnoj oluji za koju želimo da se što skorije ponovi!

Selista:

Enough
My little Phoenix
She is my sin
Damned & Divine
Minor Heaven
I walk alone
Ciaran’s Well
Sleeping sun
Lost northern star
Poison
Wisdom/Boy/Divide/Calling
If you believe
Nemo
Sing for me
****
Oasis
Kinslayer
Die Alive

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)