Još jedan u nizu odličnih koncerata ove sezone, pronašao je mjesto u prekrasnom ambijentu beogradskog studenskog kulturnog centra, a ovaj puta za spektakl su se pobrinuli najpoznatiji finski power metalci Sonata Arctica.
U početku broj okupljenih je bio jako malen, tako da za vijeme prve predgrupe Winterborn iz Finske bili su popunjeni samo prvi redovi, dok je ostatak dvorane zjapio prazan. Solidno su odradili svojih pola sata slave, i ništa bolje od solidnog. Nikakvo iznenađenje. Zapravo u početku nisam ni shvatila da je to zapravo bend na pozornici, dok nisu zapravo počeli svirati, pomislila sam da su skupina tehničara, te da su pripreme za koncertu još u tijeku, no to je bio bend.
Nakon njih su usljedili tipični nizozemski female fronted metalci Delain, na čelu s ljepuškastom Charlotte Wesseles. Ovaj bend se stvarno trudio da zagrije atmosferu, dok su za vrijeme njiihovog koncerta ljudi počeli pristizati i polako popunjavati dvoranu. Instrumentalno jako kvalitetan bend, no vokalne sposobnosti pjevačice me naprosto iritiraju. Nije da loše pjeva, nego osobno mi se ne sviđa takav tip visokih ženskih vokala, previsokih za moj ukus koji nisu ni operni, nit su time k čemu. Previše skvičanja, koje me je podsjetilo na grupu Indica koja je bila predgrupa Nightwishu na njihovom zagrebačkom koncertu, jednostavno iritantno. Bend se iskreno trudio, vidi se na njima da imaju želje i potencijala, uz poneke upadice growlanja basista/gitarista, samo savjet za budućnost – snizite vokalne dionice pjevačici, i sve će biti super.
Zatim slijedi ono što su svi čekali. Uz prve taktove uvodne pjesme s najnovijeg albuma „The Days Of Grays“, stvorena je neviđena eurforija, još veća kada su se članovi istog benda pojavili na pozornici i započeli pjesmu „Flag In The Ground“ koja je prvi single s već navedenog albuma. Slijede „Paid In Full“, „Caleb“ i „The Last Amazing Grays“, i legendarna „Fullmoon“, koju je cijela dvorana otpjevala iz srca najglasnije što je mogla, i dobila pohvale od benda kako je to „najbolji Fullmoon“ ove turneje. „As If The World Wasn’t Ending“ smiruje situaciju, priprema za pjesm „8th Commandment“ koja je dobila istu pohvalu kao i Fullmoon. Nakon „Last Drop Falls“ i „White Pearls, Black Oceans“ klavijaturist i gitarist benda pokazuju svoje glazbeno umijeće improvizirajući čime jednostavno impresioniraju, pripremaju publiku za kulminaciju večeri, pjesmu „Replica“ koja je obilježila cijeli koncert, kada se u trenucima bend nije ni čuo od preglasnog pjevanja publike. „Juliet“, kao ni ostale pjesme s najnovijeg albuma, rijetko tko je znao, no raspoloženje nije padalo u pjesmi „The Cage“, nakon koje slijedi improvizirani duet Tonyja i publike u pjesmi „We Will Rock You“ a capella. Za kraj su nam Finci dali „Black and White“ i „Don’t Say A Word“ te tradicionalnu „Vodka“, nakon koje su se oprostili uz komplimente od beogradske publike.
Sonata Arctica je još jednom oduševila donoseći dašak hladne finske topline među sve prisutne, te su time dokazali svoj status najboljeg finskog power metal benda.

Izvještaj: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Miloš Ristić – Jeskanen (misha@venia-mag.net)