Dočekali smo i to! Jedan od najvećih švedskih metal bendova, dio slavne gothenburške melodeath trojke, rodonačelnici jednog od danas najpopularnijih stilova metala, nakon gotovo dvadeset godina postojanja nastupio je i u Zagrebu. Večer će, unatoč raznim nezgodnim pojedinostima, svim fanovima ostati u jako dobrom sjećanju.
Predgrupa In Flames-ima bila je slovenska Noctiferia. Oni koji su mislili da oni služe samo da prikrate vrijeme do nastupa zvijezda večeri, prevarili su se. Noctiferia je zaista zanimljiv bend, dobro zvuči uživo i suvereno vlada stageom, te zaista ne znam koji bi bend s ovih prostora bio bolji izbor za predgrupu In Flames-ima od njih. I to ne samo zbog sličnosti među frontmenovima.
Za In Flames-e je to bio prvi dan ovog dijela turneje na kojoj promoviraju aktualni album “A Sense of Purpose”.
Spomenimo odmah low pointove večeri da im se kasnije ne moramo vraćati. Redovi za ulaz i izlaz su svakome te večeri bili gotovo traumatično iskustvo. Tvornica je bila puna, ali sasvim prohodna i primjedbi na situaciju u klubu za vrijeme koncerta nema. Drugi je problem bio zvuk. Bend poznat upravo po melodičnosti tu je večer bio za svoju melodičnost pomalo zakinut. Koji je razlog tome, ne znam, ali činjenica je da zvuk nije bio dostojan ovakvog koncerta.No, ništa nije moglo pokvariti doživljaj večeri, nakon koje je, vjerujem, većem dijelu publike na pameti bilo samo jedno: “Ponovilo se!”.
Koncert je počeo malo poslije deset sati, neočekivano pjesmom s “Clayman-a” – “Pinball Map”. Zaista sam očekivala da će započeti nekom pjesmom s kojeg od posljednja tri albuma. Možda su nam htjeli poručiti da su “guided by the pinball map”, eto, stigli k nama. Kako bilo, apsolutno dobar izbor za otvaranje koncerta jer su time odmah pridobili obje strane – jer, od “Reroute to Remaine-a” fanovi In Flames-a kao da se dijele na dvije grupe – ljubitelje starijeg zvuka i novije fanove, regrutirane u redove fanova upravo novijim zvukom. Ostatak je set-liste bio upravo očekivan: većina pjesama novijeg datuma (ipak se radi o promoviranju posljednjeg albuma) i najveći hitovi s albuma iz 90ih, među ostalima: Disconnected, The Mirror’s Truth, Delight And Angers, Come Clarity, Quiet Place, Delight and Angers, Alias, Trigger, Cloud Connected, zatim Colony, Episode 666, Behind Space i, naravno Only For The Weak. Anders se tijekom cijelog koncerta obraćao publici, pokazao se kao izuzetno komunikativan i spontan – tako smo čuli njegova promišljanja o “njemačkoj” navadi da se vino miješa s colom, na što je komentirao da Šveđani vino piju čisto. Zlobnik bi dodao: “Da samo vino.”. Bilo je tu još alkoholnih upadica, pa komplimenata “najbučnijoj” – zagrebačkoj, naravno – publici, a i posveta pjesama “svim lijepim ženama”, kako je najavio (ne samo) Take This Life, izvedenu pred kraj koncerta.
Fanovi su oduševljeno reagirali na svaku najavu pjesme (hence the “najglasnija publika”) i općenito bili jako zahvalna publika, pa se Anders s razlogom zapitao zašto tek sad dolaze k nama, te rekao da se svakako moraju vratiti.
Koncert je imao i svojih smiješnih trenutaka – kao kad je u prvom dijelu koncerta najavljena Alias, ali nije odsvirana do drugog dijela, kada je najavljena riječima: “This is Alias, I promise”. Nakon još nekoliko nezgodnih situacija, kao kad je Anders započeo jednu od mnogih svojih pričica te večeri, da bi na kraju zaključio da je sve to blesavo i da zapravo ne zna zašto to priča ljudima, te se ispričao rekavši da im je ipak prva večer turneje. Osobno, ovakve su mi se situacije činile simpatičnima i pridonijele nekoj intimnijoj atmosferi između publike i benda (pogotovo kada je publika Andersu jednoglasno otpjevala “Happy Birthday”), a i zagrebački je koncert dobio na posebnosti, bilo je jasno da nije tek “jedan u nizu”. Na Only For The Weak je kompletan klub skakao i bilo je to definitivno najžešćih 5 minuta te večeri. Završilo je nakon solidnih sat i dvadesetak minuta svirke. Neki su smatrali da se bend trebao vratiti na bis, no prema set-listi se čini da to nije ni bilo predviđeno. A ne treba im ni zamjerati. Koncert je bio energičan i nadajmo se da će i bendu, kao i fanovima, ostati u jednako dobrom sjećanju.

Izvještaj: Sara Profeta (sara@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)