Sredinom kolovoza u Tavastiji održao se koncert Tukkanuotte i Finntrolla. Za razliku od Finntrolla koji je na našim prostorima dosta poznat, Tukkanuotta baš i nije. Okupili su se 2004. u Helsinkiju i kako sami rekoše na svom websiteu, dodijali su im krasni momci s probušenim usnama, skupim dizajnerskim hlaćama itd. Ne znam točno na koga su referirali… Uglavnom, oni to definitivno nisu. Pjevaju na finskom, vokal je brutalan kao i njihov cjelokupan izričaj. Možda su mi bili i malo previše brutalni, pa sam ih odlučila pratiti na ekranu u drugom dijelu Tavastije, gdje je ton znatno tiši. Ovo bih preporučila i nekim našim klubovima koji imaju šank odvojen od stagea. Da možemo vidjeti što se na stageu događa, a ne pritom i nužno slušati ili provirivati svakim par minuta što se tamo događa.
A kad sam već i kod Tavastijinog prostora moram napomenuti i ono što mi se nije odviše svidjelo, a neizbježno je. U garderobi morate ostaviti 2,5 eura, bilo ljeto ili zima, ostavili tamo što ili ne. A nabildane momke koji uzimaju tu lovu ne možete obići. Makar i ne razumjeli finski, shvatit ćete o čemu se radi.
I kad je Tukkanuotta izvela svoje pred srećom publikom koja nije bila poput mene, već zainteresirana i oduševljena, pratila sam ekran kad će na stage izaći Finntroll.
Zanimljivo je da su oni upali kao zamjena za Turmion Kätilöt koji su iz nekih razloga otkazali, što je meni osobno bilo i draže jer sam ih gledala par dana prije. Krenuli su prepoznatljivo, a ono što mi je bilo neprepoznatljivo, bili su Finci. Takvu ludost među finskom publikom nikad do tada nisam vidjela. Naguravanje, divljanje… Pitala sam se gdje sam. Finntrolli su bili i više nego dobro raspoloženi, samim tim što su očito već tada znali da se spremaju za snimanje novog albuma kao i potpisivanje ugovora za iduća 3 za Century media.
U studio su ušli prvog dana rujna, a za ugovor se znalo drugog. Novi album bi trebao izaći u veljači iduće godine, a na turneji već jesu, pa im je ovo sigurno dobro došlo kao zagrijavanje s njihovim prepoznatljivim “Rrrrrrryyyyääääägh”. Izveli su svoje dobro poznate stvari, ako sam dobro primjetila ništa novo, ali sa znatno boljim zvukom negoli onim što smo ga mogli čuti u Zagrebu. Ostavili su dobar dojam, a ratoborna publika puno znoja, prolivenog pića i razbijenih čaša po podu.

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)