Ne prežalivši što prošle godine nisam otišla na njihov koncert, jedva sam dočekala ovaj. Mislila sam da klub neće biti pun zbog lanjskog koncerta, zbog jučerašnjeg Slipknota i obilja metal koncerata u zadnje vrijeme, no, prevarih se. Prešavši pogledom sve ljude okupljene vani i unutra, postalo mi je  jasno da će klub biti pun.
Koju minutu prije 21:00. na stage izlazi predgrupa, Talijani, Mellowtoy. Zadržali su se nekih pola sata. Sudivši po buci koju su proizveli, mislila sam da će to biti još jedna noć lošeg zvuka i kako će još jedan bend biti upropašten. No, i tu se prevarih. Talijani su svoje odradili korektno, veći dio publike djelovao je oduševljeno, ali sam ja jedva čekala da odu. Ne zbog toga što su loši, već naprosto jer nisu ‘my cup of tea’.
Crveni zastori se navlače, a u 10:00. se dižu. David Drainman izlazi kao Hannibal Lecter, skida masku i show počinje. S “Voices”. Nakon prvih zvukova, a i dalje, ne mogu vjerovat da sve zvuči savršeno. Ne mogu vjerovat da sam u Boogaloo-u.
Slijede “Liberate” i “Just Stop” i tek nakon toga David se obratio publici što je izazvalo još veće oduševljenje. Čovjek vlada stageom, vlada publikom, što god da (po)kaže, oni slijede. A on se pritom i podlo smije.
“Prayer”, “Meaning Of Life”, “Land Of Confusion”. Zatim je uz “Remember” zaželio upaljače i mobitele u zraku. Želja mu naravno bi ispunjena.
Mene je više od te atmosfere impresionirao zvuk akustične gitare. Koja je zvučala izvrsno.Cijelo vrijeme stojim na mjestu i dalje ne mogu vjerovat da sam u Boogaloo-u. Sve je i dalje savršeno.Jedino što mi je malčice pokvarilo dojam i bilo potpuno off, je njegovo dodvoravanje djevojkama. Tako su lijepe. Teško je ostati vjeran. Zar je to pokupio od Seala??? Ali ipak, samo se šali. No, uz opći dojam, to je ionako nebitno.
Neka su oni nama zasvirali još i “Stupify”, “The Night”, “Inside The Fire”, “Ten Thousand Fists”, pa smo uz to podivljali i postali “Indestructible”. Potom su nestali i ostavili nam bubnjara. I on sam nas je mogao zabaviti i duže vremena od onog koje mu je dano. Odličan je bio. I za kraj – “Down With The Sickness”. Cijelo to savršenstvo trajalo je svega sat i 20 minuta.
Rekli su da će se vratiti. Kako je David primjetio, mislio je da ne možemo bit luđi nego prošli put, ali bili smo. Vidjet ćemo kako će onda biti idući. Oni koji su bili sad sigurno će doć, a oni koji nisu bi također trebali. Ako ne zbog interesa za Disturbed, onda bar da čuju kako zvuk u Boogaloo-u može biti odličan. Kada dođe tim profesionalaca i posloži sve kako treba.

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Vedran Levi