Nakon 3 godine pružila mi se prilika opet vidjeti Arch Enemy.
Tada, u Helsinkiju se i nisu baš nešto iskazali, posebice vokal, jer je bila jedva čujna, pa me je zanimalo da li je to bila slučajna omaška, ili ima toga još.
No, krenut ću od početka…
Oko 20:00. skupljala se lagano hrpa fanova oko Boogalooa, ali se nije činilo previše. Unutra – prazno. Za najavljeni početak kasnilo se dobrih 45 minuta, ali smo mi na to već naviknuli, uz uzrečicu: čeka se da ljudi uđu .A ući će, naravno, kad čuju svirku.
Intro – prodoran. Ne bih se zaklela, no zvučalo je kao Paul Potts.
Što bilo da bilo, nedugo nakon toga izlaze Mercenary. Meni su bili dosta zanimljivi, kombinacije svega i svačega, ali vrlo domišljato izvedene, što je pokazalo i njihovu uigranost.
Šteta što su bili na stageu samo 40ak minuta jer se po mom mišljenju, opet ponovilo da je support band bolji od headlinera. Jedini minus koji ih je pratio je bila nesnosna vrućina, ali to nije njihova greška. Odsvirali su odlično, vokali su im bili izvrsni, kao i kontakt s publikom. Nadam se da ću ih drugi put gledati u dužoj minutaži.
Pola sata nakon njih – Arch Enemy.
Ovaj put počeli su obečavajuće s Blood on your hands, Ravenous, Taking back my soul, no što se nastup duže odmicao, vokal je “padao”. Koliko god da me je pjevač prvog benda uvjeravao da je ona talentirana i dobra u tomu što radi, meni se sve više činilo da uz njene ratničke boje na licu ona izgleda patnički. A tako je sve više i zvučala. Neke bi “poslove” možda ipak trebali prepustiti muškarcima. Fanovima to možda nije smetalo, pa su i dalje mogli uživati uz My Apocalypse, Revolution Begins, Burning Angel. Kad sam čula We will rise pomislih da su to trebali ostaviti za kraj, no, kako se pokazalo, to je i bio početak kraja. Jer iza nje uslijedile su Snow bound, te na bis Nemesis i Fields of desolation.
Sa stagea su otišli u velikom stilu. Na nečiju žalost, a meni, srećom. Da jesam njihov fan, sigurno bih bila razočarana njihovim kratkim nastupom, ovako…
Možda ono u Helsinkiju i nije bila slučajnost. Oni koji su ih vidjeli više puta znaju bolje, no meni je to bio osrednji nastup. Ono što ga je izvuklo su glazbenici. I publika.

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)