Vikend koji je globalno hrvatski bio obilježen skijaškim utrkama svjetskog kupa na Sljemenu obilježilo je i gostovanje jednog od najvećih goth bendova svih vremena u zagrebačkom Boogaloo – The Mission.
Bend koji je na svojoj posljednjoj turneji Zagreb uvrstio u mapu svojih posjeta nakon mnogo je poteškoća (za koje će neki okriviti carinike, a drugi one koji bend nisu na vrijeme upozorili na ozbiljnost vječnog problema zvanog ATA Carnet) po treći put u svojoj dugoj karijeri izašao pred zagrebačku publiku.
No prije njih, istoj se, kako to obično biva kad je riječ o koncertima “dark” ili “goth” tipa, predstavila Phantasmagoria. Phantasmagoria je naposlijetku bio jedini support, jer Dead Guitars unatoč svim naporima organizatora nisu postigli uspjeh na granici. I što reći? Osim da je slika benda poznata – dim, dim, dim, mrak pa opet malo dima. I da, poneki stari-novi članovi benda… s Phantasmagoriom zaista nikada ne znate tko će se pojaviti na pozornici i to je ono što je možda i zanimljivije od starog i dobro poznatog programa koji bend odsvira, ovaj put uz iznimku EKV-ove “Ne”, čini se da smo svi još pod dojmom dvije nedavno održane tribute večeri u KSET-u.  Kako god, Phantasmagoria uvijek nanovo zagrije publiku za ono što slijedi i što svi čekaju – headlinere. U svakom slučaju, ništa negativno na račun Phantasmagorie jer uvijek ih je gušt ponovo vidjeti a i novi image frontmana Tomija Phantasme (kratka, crvena kosa) dobro je osvježenje.
A tada konačno – The Mission! Već od prve minute svim je posalo jasno da će neupitna karzima Waynea Husseya ponijeti cijeli koncert u ne pretjerano punom ali dovoljno popunjenom klubu. Pa iako se nisam oduševila njihovim posljednjim albumom “God Is a Bullet” bila je ovo jedinstvena prilika još jednom vidjeti ovaj izniman bend i po vrlo vjerojatno posljednji put (iako, nikad ne reci nikad!) osjetiti harmoniju zvuka kako kola među publikom. Da ju je publika osjetila potvrđuju u nevjerojatna tri bisa! A koncert je obilježio istinski presjek najboljih The Mission uradaka poput “Severina”, “Evangeline”, “Beyond the Pale”, “Wasteland” ili vječne “Deliverance” pa mislim da nikoga nije začudilo kad se na bisu ispostavia Stoogesova “1969”!
A tada ono što razdragana publika nije željela – kraj. Kraj koncera i kraj The Mission….. pjesma s kojom se bend oprostio bila je kraljica – “Tower of Strenght”. Nešto nevjerojatno. Ritam mašina pa korak po korak u pjesmu ulaze jedan po jedan član benda – prvo Wayne i na kraju bubnjar Steve Spring.
Kada je zadnja nota utihnula bilo je teško reći što osjeća bend ili publika. Kako god, The Mission su ostali jedan od najbitnijih bendova na sceni i sa ovom turnejom na sebi svojstven način otišli u legendu!

Izvještaj: Velvet Ochrid
Foto: Anastazija Vržina