Kako opisati događaj koji se riječima ne da opisati-  bilo mi je problem kod opisa koncerta EN kojem sam prisustvovala. Pa, nakon pomnog razmišljanja (čitaj par čokolada i šalica kave), te probijanja literane blokade, evo pokušaj da se to pretvori u opis koji će prenijeti ono što smo doživjeli te večeri:
Nestrpljivo cupkajući u dvorani, mi, poveći broj zaljubljenika u fantastičnog Blixa Bargelda i njegova četverca, dočekali smo i taj sretan trenutak da nam se ukažu nakon duge 4 godine i to sada sa promocijom novog albuma “Ales Wieder Offen”.
Za one koji slučajno nisu upoznati sa radom dotičnog “performans art kolektiva”, priča ide ovako:
1980. u Berlinu osnovali su Blixa Bergeld i Amerikanac N.U.Unruh  Einstürzende Neubauten što u prijevodu znači “novogradnja koja se ruši”. Zvuk koji proizvode je mješavina uobičajenih instrumenata i “novonastalih” instrumenata od raznih građevinskih objekata i materijala do građevinskog otpada ,te eletroničkih pomagala i alata, kao bušilica, pneumatski čekić… te na taj način ostvarili novi pravac u muzici koji su neki nazivali industrijskim rockom.
U početku su bili izrazito bučni i neslušljivi, ali s vremenom su nadmašili te avangardne temelje i našli današnji sofisticirani i još uvijek, metarmorfozni izričaj.
I sada ono što smo doživjeli tog utorka, 15.04.2008. u velikoj dvorani Jedinstvo: na pozornici su bili instalirani bubnjevi čije su činele bile metalne rezne ploče,instalalirani instrument od PVC cijevi,te razni,  meni neidentificirani objekti i materijali (moj prijatelj ing. gradevinstva nije mogao doći sa mnom, pa sam ostala zakinuta za to znanje).
No,onda su se pojavili oni…
I čarolija je počela, lagano kao blagi povjetarac, note su nas vodile u artikulirane emocije koje su prozele sva naša osjetila. Sa svakom pjesmom, postali smo svjedoci da se može svirati na svemu, da će i samo škripanje stiropora inteligentno ukomponirano u melodiju naći svoje pravo mjesto kao zanimljiv zvuk. Svaka savršeno odsvirana nota proizašla iz njihovih “instrumenata” i nevjerojatan glas gospodina Blixa, otvarala je balansiranu ravnotežu izmedu buke i tišine, te toliko kreativne visine o kojoj pojedini glazbenici mogu samo sanjati i nikada ne dostići.Toliki odmak od početaka prije  28 godina, pokazuje da neki stvaraoci zrelije i odraslije pristupaju zivotu, a samim time i glazbi koju stvaraju, a Blixa i njegovi EN su pokazali ovim koncertom da su vrlo zreli.
Kako je to bilo toliko savršeno da sam ostala bez riječi i jedino što sam, kao i velika većina oko mene, mogla logično učiniti je prepustiti se čaroliji i njihati u ritmu udaraljki na PVC cijevima,te svoje oduševljenje izraziti glasnim aplauzom i uzvicima u ekstazi.
Taj nezaboravan koncert je trajao prekratko za oduševljenu publiku i uspjeli smo ih izazvati na 3 bisa i sa svakim novim željeli smo još.
Naravno, oni više nisu u cvijetu mladosti i naporno im je nastupati pod pakleno vrućim dahom reflektora na maloj pozornici, te kako su sami priznali, jos im je teže bilo udisati nikotinski zrak jer su svi oni nedavno prestali pušiti, ali izdržali su i rezultat je bio neponovljiv i fantastičan 2-satni užitak.
I što reći na kraju-oni koji su prisustvovali koncertu bogatiji su za izniman dogadaj, a oni koji to nisu mogli, pa mala utjeha, doći ce oni opet….

Izvještaj: Lidija Kovač