Gotovo četiri godine od svog prvog gostovanja u Zagrebu Danny Cavanagh, ovaj puta bez Anatheme i u akustičnom izdanju, vratio se u Zagreb. I dok još živo pamtim koncert Anatheme na istom mjestu, u Močvari, kao jedan od najboljih koncerata kojima sam imala čast prisustvovati ne samo u Zagrebu već općenito na pozornicu Močvare u kišnoj zagrebačkoj večeri izlaze najprije Riječani Ashes You Leave.
Ashes You Leave jedan je od najpriznatijih domaćih bendova metal/Gothic/doom usmjerenja sa zamjetnim tragom kojeg svojim radom ostavljaju i u ostatku Europe stoga njihov izbor za otvaranje još jedne iznimne večeri Močvari nije bilo iznenađenje. A budući da se radilo o akustičnom i k tome još sjedećem koncertu iznenađenje nije bila ni akustično izdanje Ashes You Leave. Jer, bend poznat po svojim odličnim live izvedbama u kojima posebice do izražaja dolazi ženski dio benda, vokalistica Tamara  i violinistica Marta, ni u akustičnom izdanju ne može zvučati drugačije nego besprijekorno. No Ashes You Leave odavno su poznati po glazbi za one tihe trenutke u životu kojom ćemo ispuniti kišna nedjeljna poslijepodneva. To su dokazali i svojim setom koji je trajao nekih 45 minuta i kojim su publiku i više nego dobro pripremili za zvijezdu večeri, Dannyja Cavanagha.

Danny Cavanagh široj je publici poznat kao autor nekih od najemotivnijih pjesama koje poznajemo, Anathema je bend prepoznat kao jedan od ponajboljih svjetskih doom orijentacije i stoga je svaka prilika vidjeti ih uživo, ili pojedine članove benda na samostalnim koncertima poput ovog Dannyja Cavanagha, pravi dragulj. I baš zato je petak koji se očekivao sa neskrivenim nestrpljenjen započeo tek u večernjim satima.

Danny Cavanagh pred zagrebačku je publiku izašao dobro raspoložen, bez ranije definirane set liste. U sat i pol vremena, koliko je otprilike trajao njegov nastup, Danny je izmjenjujući svoje sviračko uvijeće čas na gitari, čas na pianu, odsvirao akustični presjek najvećih hitova Anatheme od “Fragile Dreams” i “Lost Control”  preko “Forgotten Hopes”, “One Last Goodbye” do neponovljivih “Are You There?” i “Temporary Peace”. Svaku je novu pjesmu publika pozdravila glasnim pljeskom odobrenja a Danny je pauze između pjesama popunjavao duhovitim dosjetkama dokazavši još jednom da veličina umjetnika ne leži samo u emotivnoj dubini njegove duše iz koje izvire glazba nego i u jednostavnosti, sposobnosti ostati na istoj razini sa publikom a s druge strane je cijeniti. Danny Cavanagh na svojem je koncertu, baš kao i uvijek Anathema, stvorio atmosferu popraćenu opuštenim vibracijama u kojoj je svatko  mogao ostvariti poneku glazbenu želju koju je dugo čekao. Istim intenzitetom kojim je Danny na pozornici iz publike izvlačio najiskrenije emocije, dovodeći neke na rub suza, publika je uzvraćala bučnim pozdravljanjem svake pjesme što je, činilo se, pomalo iznenadilo i samog Dannyja koji je u nekoliko navrata rekao da se nalazi pred odličnom publikom.

Nakon nešto više od sat vremena Danny je napustio pozornicu. Nakon neumornog pljeska i dozivanja publike vratio se i odsvirao još nekoliko pjesama zaključivši svoj zagrebački nastup, po želji nekoga iz publike nakon postavljenog pitanja imamo li kakvih prijedloga, fenomenalnom Anatheminom “Inner Silence”.
Odlazeći iz Močvare ubrzo nakon koncerta, pod snažnim dojmom spleta nota i osjećaja, znala sam da sam još jednom bila dijelom jednog iznimnog koncerta. I sada kada u mislima prebirem note sa koncerta nadam se da će nas i Danny Cavanagh i Anathema uskoro opet posjetiti.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)