Nakon laganog razočaranja na Amorphisu, ali samo što se tiče odnosa s publikom  (kontakta i komunikacije), uputih se na koncert finskog idola za 2007., Arija Koivunena, ili, kako ga zovu – Heavy Ari, budući da je tijekom natjecanja izvodio samo heavy stvari, što su u članovi žirija i zamjerali, ali je usprkos tome ostao vjeran svom izboru, te je jednom obukao i majicu s natpisom „heavy on paras“ = „heavy je najbolji“.
Za njega su pjesme pisali poznati finski autori kao npr. Tolkki (Stratovarius), Laurenne (Thunderstone), Kakko (Sonata Arctica), Putaansuu (Lordi), Hietala (Nightwish, Tarot), Joutsenniemi (Suburban Tribe).
Svoj prvi album je snimio u helsinškom Sonicpump studiju (u kojem se mogu pohvaliti da sam bila prije dvije godine), a u kojem snimaju bendovi kao Amorphis, Thunderstone, Ensiferum, Wintersun itd.
Snimao je pod paskom producenta i suvlasnika studija Nina Laurenne, gitarista Thundersonea.
Mjesto događaja je „On the rocks“, u samom centru Helsinkija. Lijepo uređeno, ali i skupo (bar za naše prilike).
Publika koja se sakupljala je bila uglavnom ženskog roda, a neke su bile i starije. OK, jedna mu možda je mama, ali više njih… hmm… Pa sam se onda zapitala i što ja tu radim?? Kad još tome dodam i nekoliko Japanaca s japanskim zastavama i rekvizitima za nogometne utakmice. Hmm…
Stage je gotovo stopljen s publikom, nikakvog rastojanja, nikakvog osiguranja.
U 23:00 Ari izlazi sa svojim bendom. Mlađi momci uglavnom, a Ari, iako 24-godišnjak izgleda kao dječačić od nekih 16, mršav i sićušan. Međutim, kad je taj „dječačić“ počeo pjevat… Ajme, vilica mi se odvalila na pod!
Predivno nešto! Vokal fenomenalan, pjeva bez greške, a uz to je i vrhunski zabavljač.
Nizao je pjesme sa svog prvog (i jedinog) albuma: God of war, Fuel for the fire , Don’t try to break me, I fly, Stay true, Losing my insanity, Heartstealer, Angels are calling.
Komunikacija s publikom odlična, spontana. Kao i s bendom. Sve najbolje Ari!
Dok je izvodio zadnju pjesmu „Hear my call“ izgubio se sa stagea te mi nije bilo jasno gdje je nestao, dok ga nisam ugledala pored sebe sa mikrofonom, kojeg je davao nama da pjevamo zajedno s njim. Grlio se s fanovima, pjevao. „Mali“ je majstor od zanata! Svaka čast Ari!!!
Nakon koncerta atmosfera odlična, opuštena. Dohvatih gitarista u prolazu te mu se zahvalih na izvrsnoj svirci, a on se itekako iznenadi kad mu rekoh da sam iz Hrvatske.
Nešto kasnije i Ari se počeo družit s fanovima. Rastrgan između obožavateljica koje cimaju za fotke, autograme, ali i nevjerovatno strpljiv, pristojan i s velikim osmjehom.
Nisam mogla odoljeti da ne iskoristim priliku da ga ne pozdravim, ne pohvalim te ne kažem da sam večer prije bila na koncertu Amorphisa te da smatram da je on bolji. On se zahvalio i rekao da mu je to drago čut zato što jako voli i cijeni Amorphis. Jednako mu je drago bilo čut da ima ljudi i u Hrvatskoj koji su čuli za njega, da znamo tko je on, te da bi nas trebao doći posjetit, na što je on odgovorio: “Pokušat ću, pokušat ću!“
Pa Ari, čekamo te, jer ovo što si izveo u Helsinkiju je svakako hvale vrijedno.

Izvještaj: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)
Foto: Ivana M.