Iz hrvatskog sunca i ljeta, s prvim snijegom ove zime, spustih se i ja u Helsinki. Šok za organizam, ali vrijedi, jer  Helsinki pod snijegom prekrasno izgleda.
Pametni Finci ne posipaju ulice solju, nakon koje se stvara bljuzga, a sve su čizme uništene, već kamenčićima. Bitno da se ne kliže.
Oduvijek sam htjela vidjet Finsku pod snijegom, pa mi se eto, kao nekim čudom, želja i ostvarila. Htjela sam otići i na neki dobar koncert, jer kod nas u zadnje vrijeme nije bilo nešto osobito zanimljivo.
Pođoh na Amorphis! Karte nabavismo prije, što se pokazalo pametnim, jer je koncert bio rasprodan, iako je bio radni dan (srijeda).
Tavastia se lagano popunjavala, svi smo se polako zagrijavali pićem i čekali kad će se otvoriti koncertni prostor.
Prostor se otvorio u 21:00, a onda smo mogli svjedočit finskoj kulturi: mjesto u prvom redu je lako zauzet, nema skakanja, naguravanja, vikanja.
U 22:00 na stage izlaze Amorphis i počinju s Day Of Your Beliefs, zatim Towards And Against, The White Swan (čini mi se po prvi put),  Divinity, Perkele(God Of Fire), Under A Soil And Black Stone, The Smoke, Better Unborn,Drowned Maid, Her Alone, Silent Waters, Into Hiding, My Kantele, Alone,Black Winter Day, The Orphan (nakon dugo vremena) te na bis Leaves Scar i House Of Sleep.
Joutsenov vokal je impresivan, mračan i dubok, a prijelaze radi nevjerovatno lagano. Za vrijeme koncerta mi je ipak nedostajao hrvatski štimung, jer je u zraku bila tek poneka ruka, tu i tamo je netko pjevao, sve u svemu, mlako. Obostran odnos. Očito su na to naviknuti.
Poslije koncerta dohvatih se klavijaturista, pa popričah s njim. Pohvalih njihovu izvedbu koja je doista bila vrhunska, profesionalno odrađena.Pitala sam ga  i da li je publika uvijek tako mirna, a on je na to odgovorio: „Pa, radni je dan…“. Ah, taj radni dan! To je bilo presudno u svemu. Zato su Finci tako mirno stajali, a moja prijateljica i ja smo izgledale kao najveći fanovi benda jer smo jedine skakale i vrištale. Teško je obuzdat hrvatski temperament u sebi. Mora svugdje izaći na vidjelo. Rekoh mu da ih jedva čekamo vidjet i čut u Zagrebu gdje će vidjet što su hrvatski fanovi i kako mi bodrimo bendove, te nam ne preostaje ništa drugo do da im to i pokažemo.

Izvještaj i foto: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net)