Neki će ovaj naslov prepoznati kao pjesmu The Sisters Of Mercy, drugi će u njemu pronaći dublje značenje. No kako god, namjera mi nije ta da se iz njega izvlači duboko značenje ili da nekoga fasciniram poznavanjem diskografije jednog od najboljih britanskih bendova ikada već da dočaram atmosferu koja je obilježila moj posjet Beču vezan uz koncert Within Temptation i The 69 Eyes na zajedničkoj turneji.
Ova su dva benda 3. listopada nastupila u bečkom Gasometeru, prostoru koji se smatra jednim od najboljih u ovom dijelu Europe i stoga mi je kao akreditiranom novinaru bilo zadovoljstvo prijeći 450 kilometara ne bi li bila dijelom ovog događanja. No ipak se nije sve odvijalo prema planu. Nakon prvotnih problema po dolasku u Beč na kraju sam, uz malo sreće, ipak bez poteškoća stigla do Gasometera i na vrijeme preuzela svoju press akreditaciju i photo pass te dobila upute zvane “pravilnik fotografiranja”. Nakon svega toga koncert je mogao početi!
Iako Gasometer nije bio pretrpan fanovima, vjerojatno zbog čak i za austrijski standard previsoke cijene ulaznica, 30-ak minuta prije nego su The 69 Eyes izašli na pozornicu fanovi su se nestrpljivo naguravali u prvim redovima. 10-ak minuta prije istog događaja akreditirani su fotografi uz pratnju osiguranja uvedeni u photo pit i ma koliko se u početku činilo šarmantnim to što uz photo pass dobijete i osobnog čuvara, nakon nekog vremena se ipak pojavi neugodan osjećaj koji pomalo ometa osnovni cilj zbog kojeg se nalazite u dvorani – uživanje u koncertu i prikupljanje materijala kako bi se atmosfera kasnije kroz tekst i fotografije prenijela onima koji nisu prisustvovali istom. No kada su, nakon uvodnih taktova pjesme “Cry Little Sister” sa soundtracka filma “The Lost Boys” The 69 Eyes izašli na pozornicu sve su misli odgnane i ostalo je mjesta samo za glazbu. Budući da su na ovoj turneji support bend, The 69 Eyes ovaj su put odsvirali kratki set, no opet dovoljno dug da fanovima pruže dozu uživanja u uspješnicama poput “Framed In Blood”, “Never Say Die”, “Dance d’Amour” ili “Feel Berlin” a po prvi puta u Beču uživo su odsvirali i netom objavljeni single “Ghost” koji i bez pratnje Apocalyptice zvuči snažno. Finci svoj set zatvarju sa “Brandon Lee” i “Lost Boys” i dobro zagrijanu publiku ostavljaju spremnu za Within Temptation. A zatim u pauzi u kojoj se pozornica priprema za Nizozemce slijede nova iznenađenja. Najprije sam zamoljena da obrišem sve fotografije koje sam, sada dakle kao fan The 69 Eyes a ne akreditirani novinar, slikala iz publike jer to nije bilo dozvoljeno unatoč tome što je prije koncerta bilo naglašeno da se nakon odsvirane treće pjesme iz publike ne smije fotografirati Within Temptation…. Prije početka koncerta nitko nije spominjao The 69 Eyes. Hm?! No, nakon što naposlijetku ipak nisam izbrisala sve fotografije snimljene nakon treće pjesme već samo njih nekoliko mogli smo krenuti u Within Temptation avanturu. S obzirom da sam ovaj nizozemski bend već jednom imala prilike vidjeti uživo i pritom me nisu fascinirali ni sada u dvoranu nisam ušla s prevelikim entuzijazmom. No Within Temptation bend su s energijom i konkretnom porukom koju publika razumije i stoga zasluženo uživaju status priznatog i cijenjenog benda. Njihova je glazba kvalitetna, nastup možda impresivan onima koji zaista vole bend no untaoč svemu koncert nakon nekog vremena upadne u monotoniju jer bend jednostavno ne animira publiku na adekvatnu povratnu reakciju. Ovom potonjem, neadekvatnoj povratnoj reakciji publike, možda su pogodovala i zaista stroga pravila dvorane koja su fanovima doslovno onemogućavala stajanje po strani izvan gužve ili promatranje koncerta sa stepenica iza zadnjeg reda. I ma koliko god bendovi na pozornici dali svoj maksimum i pokazali poštovanje prema fanovima, organizatori bi trebali imati na umu da su fanovi (a neki su da bi vidjeli koncert putovali satima) ipak došli uživati u glazbi i zabaviti se a ne razmišljati o tome gdje smiju ili ne smiju stajati ili odložiti čašu.
Kako god, The 69 Eyes s pravom nose titulu najboljeg finskog benda uživo, Within Temptation isto tako s pravom uživaju kultni status i unatoč tome što Sharonin dojmljiv vokal nakon nekog vremena postane monoton njezina je pojava na velikoj pozornici sa dojmljivom scenografijom te pjesme poput “The Silent Force”, “Mother Earth” ili mega hit “Ice Queen” nešto što vrijedi doživjeti.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)