Na koncu zagrebačke proljetne koncertne sezone u Zagreb su stigli dugo očeivani Type O Negative koji su po prvi puta u sklopu neke svoje turneje stupili na hrvatsko tlo.
Bend poznat po svojim dramatičnim stihovima na temu sexa, romantike, depresije i smrti jednako kao i po svom ireverentom i na sebe usmjerenom smislu za humor u vruće nedjeljno poslije podne privukao je u zagrebački Boogaloo sve pripadnike gothic/doom subkulture koji još nisu otišli iz grada na ljetni odmor. Stoga ne čudi što su neki fanovi u klub pristigli već nekoliko sati prije koncerta nadajući se da će barem na trenutak ugledati Petera Steela, Jonnyja Kellyja, Kennyja Hickeya ili Josha Silvera.
Koncert koji se prvotno trebao održati na klubskoj terasi prebačen je u dvoranu kluba zbog, ovoga se puta ipak ispostavilo, neosnovanog straha od kiše no ta činjenica nikome, a najmanje fanovima okupljenima pred klubom, nije nimalo smetala.
Nakon početnog zagrijavanja za koje je bila zadužena domaća Phantasmagoria (i čiji sam nastup ovaj puta iz opravdanih razloga propustila) koja je sudeći po onome što se čulo na terasu kluba odsvirala jedan od najboljih koncerata u Zagrebu u posljednje vrijeme red je došao i na Type O Negative.
Sa neznatnim zakašnjenjem svoj nastup koji su trebali započeti u 21.30 započeli su nekoliko minuta prije 22:00 a da sve bude u netipično tipičnom Type O stilu bend nije izašao popraćen dramatičnom glazbom i pomalo očekivanom melodramom. Umjesto toga odlučili su publiku za svoj nastup zagrijati 20-minutnim “pilećim plesom”. Kada je ova melodija koja je rasplesala i najtvrdokornije obožavatelje mračnog zvuka završila crveni reflektori obasjali su zeleni Type O Negative logotip na velikom platnu na pozornici i bend se konačno pojavio na pozornici. Od prve sekunde samog nastupa pritisak u prvim redovima dosegao je u Boogaloo dugo neviđenu mjeru tako da su svi akreditarani novinari i fotografi imali popriličnih teškoća kroz ruke i neobuzdanu reakciju entuzijazične publike uživati u svim blagodatima svoga posla. Iako sam fan Type O Negative niz godina i dugo sam očekivala vidjeti bend uživo moram priznati da mi nije bilo najugodnije uživati u melodijama poput sveopće prihvaćene “Christian Woman” ili “We Hate Everyone” uz neprestano naguravanje svih djevojčica koje su očajnički željele biti primjećene od Petera Steela. Znam da se sada nekima koji će čitati ovaj izvještaj oteti pitanje: ‘A Peter Steele?’. Peter Steele na pozornici je bio upravo onakav kakvim su ga godinama opisivali – karizmatičan i dosljedan svojim je snažnim vokalom bez mnogo poteškoća bacio publiku u trans. Pa iako je u jednom trenutku zbog problema sa bassom i monitorima prekinuo koncert i zamolio za kratku stanku do kraja koncerta pokazao se, baš kao i ostatak benda, jednim od najprofesionalnijih glazbenika koji iako nije uspostavio pretjeran kontakt sa publikom prema istoj je pokazao respekt naglasivši i u jednom od rijetkih obraćanja tijekom koncerta da bez fanova ne bi bilo ni Type O Negative. Kao jedan od najupečatljivijih trenutaka koncerata navela bih “We Hate Everyone”, pjesmu koju bend nije često svirao otkada je objavljena. Stoga ju je i publika oduševljeno pozdravila. Sa aktualnog albuma Type O Negative odsvirali su ” Profit Of Doom”, snažnu pjesmu koja je objavljena i kao single a u neku je ruku poveznica između starog zvuka Type O Negative i zvuka predstavljenog na albumu “Dead Again” te “These Three Things” koju osobno smatram jednom od najupečatljivijih na albumu i stoga mi je bilo posebno zadovoljstvo čuti je uživo zbog izvanrednog spoja vokala Petera Steelea i Kennyja Hickeya. Da nakon  nje nisu odsvirali nijednu pjesmu – odsvirali bi dovoljno! Posebice stoga što je gitarist Kenny Hickey bio vrlo prisutan kako u glazbenom tako i u vokalnom smislu nudeći pritom impresivnu suprotnost  Steeleovim dubokim tonovima, bubnjar Johnny Kelly činio se nenadmašnim, Josh Silver svojim je klavijaturama dodatno je začinio onu posebnu atmosferu zbog koje publika toliko voli Type O Negative a i sam  Peter Steele pokazao je svu širinu svog glazbenog talenta.
Nakon sat i pol dugog seta u kojem su odsvirali presjek svoje dosadašnje karijere Type O Negative napustili su pozornicu. Neumorna publika dozvala ih je nazad i egzatično raspoloženje koje je pratilo cijeli koncert dodatno je pojačala “Christian Woman” koju je veći dio ženske populacije nestrpljivo očekivao a nakon nje neki su pokušali pogoditi pjesmu s kojom će se Type O Negative oprostiti od zagrebačke publike. Nakon što su ponovo nestali u mraku i opet se vratili na pozornici uz obećanje da će se ponovo vratiti na sveopće oduševljenje svoj su prvi hrvatski nastup završili sa “Black No. 1” ostavivši publici dovoljno razloga za nadu da će se doista opet vratiti u Hrvatsku. Dobro došli!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)