Nakon pohoda na nekolicinu europskih ljetnih festivala, uključujući i jedan domaći, uvijek me iznova razveseli spoznaja da neki od renomiranih svjetskih bendova dolazi u Zagreb.
Tool se ovdje očekivao godinama a koncert o kojem se pričalo od početka pa, eto, do samog završetka ljeta naposlijetku je sa zagrebačke Šalate prebačen u veliku dvoranu Doma sportova što se pokazalo odličnim potezom uzmemo li u obzir vremenske (ne)prilike i važnost vizualnog showa ovog iznimno cijenjenog američkog benda.
A onda, po starom dobrom običaju, uz domaći teritorij ide i domaća atmosfera – bliski susret sa spoznajom da ne samo da fotografiranje nije dozvoljeno već je strogo zabranjeno i pušenje u dvorani zbog straha da njegovo veličanstvo Maynard ne prekine koncert i misteriozno ne nesane sa pozornice već je na ulazu u dvoranu izmamilo osmijeh na licima mnogih. Sve je to u redu i razumljivo ali domaće osiguravajuće kuće trebale bi svoje kadrove educirati ljubaznosti a ne bahatosti… no to je sad već jedna druga priča. Zahvaljujući tome što sam koncert odgledala sa tribina svjedočila sam konstantnim obližanjima pripadnika osiguranja uzduž i poprijeko istih i udaljavanja pojedinaca koji su, možda neupućeni u stroga pravila grupe Tool, zapalili cigaretu. O tome kako su se tretirali oni koji su nekako i uspjeli unijeti foto-aparat u dvoranu bolje je ne govoriti jer bahatost se pokazala na djelu.
A što reći o samom glazbenom dijelu koncerta? Poći ću od činjenice da nisam fan grupe Tool ni cijele kultne priče koja se oko njih stvorila iako sam bila svjesna toga da će oni svoj koncert odraditi besprijekorno i stoga sam možda na isti došla sa malo prevelikim ambicijama. Tool se već više od godinu dana nalaze na svjetskoj turneji na kojoj promoviraju svoj aktualni studijski uradak “10000 Days” pa su zagrebački koncert otvorili s “Jambi” a nastavili sa “Stinkfist” i više nego impresivnim video projekcijama koje su, savršeno usklađenje sa melodijama benda i mračnim raspoloženjem trajale od prve do posljednje sekunde koncerta. Jedina starija stvar koju su Tool odsvirali tijekom 90-minutnog nastupa bila je “Floods” s albuma “Undertow” a ono što ćemo smatrati bisom obilježio je laser show i to je ono što je izazvalo najžešću reakciju publike što ni ne čudi jer bend koji tijekom koncerta ne komunicira ni međusobno, ni sa publikom (izuzev dvije rečenice: “Good evening, it’s great to meet you here all” i “Thanks for coming, good night”) teško da može očekivati bučnu podršku fanova ispred pozornice.

Tool nesumnjivo imaju svoju viziju koju prenose na svoje sljedbenike, Tool su možda pioniri konceptualnog koncerta budućnosti i sve je to divno i krasno ali bend čiji nastup iznosi tehnika i rasvjeta (te brojni ljudski resursi koji njome upravljaju) i koji ne ostvaruje apsolutno nikakvu komunikaciju sa publikom može biti još jednom toliko glazbeno odličan kao što su to Tool ali uvijek apstraktan i udaljen. Meni su osobno draži glazbenici od krvi i mesa od onih “apstraktnih”. No, želite li uživati u konceptu “apstraktnog” koncerta i pritom uz kvalitetnu glazbu gledajući video projekciju razmišljati o povezanosti drevnog Egipta i svemira – Tool će vam neosporno pružiti ono što želite!

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)