Još jedan velikan svjetske glazbe  je posjetio naš mali grad i osvojio punu dvoranu ljudi svojom pojavom i skromnošću čovjeka koji nije od puno riječi.
Sve se dogodilo u nedjelju 14.10.2007.
Nakon malih peripetija oko ulaska u Tvornicu (naime,moja malenkost je imala čast biti na popisu izvođaca – puno hvala Bibi, Igoru i Seanu), ušli smo u prostor i zauzeli sjedaća mjesta.Glasovi su brujali i iščekivanje se vidjelo na svim licima posjetitelja koji su uglavnom bili stariji od 30 godina.
I onda je počelo…
Gospodin Sylvian  i 3 člana njegova pratećeg tima došetali su na pozornicu i čarolija je obuhvatila taj prostor sa svima nama zatočenim u vremenu.
Bila sam ugodno iznenađena čuvši da je njegova baršunasta boja glasa ostala ista nakon svih 30 (!?) godina.
Vješto nas vodeći kroz opus svojih “starih” stvari,ubacio je refren i jednog od velikih hitova svoje bivše grupe Japan,prije samostalne karijere,”Ghosts”, te doživio  buran aplauz razdragane publike.
Svaka nova melodija vidljivo je utjecala na sve nas i to smo vrlo rado pokazivali na kraju svake od njih, na što je on samo skromno zahvalio.
Njih četvorica stvorili su harmoniju gdje se osjetilo da svaku notu izvode sa čistom ljubavi prema glazbi koju sviraju.
Naravno da nas 2 sata nije bilo dosta i uspjeli smo glasnim pljeskom dobiti jos 2 bisa,uživajući u toj, divljenja vrijednoj,večeri sa čovjekom prema čijem smo liku i djelu osjećali veliko poštovanje a on je jednostavno i samozatajno sjedio i svirao svoju glazbu prebirući što na akustičnoj, što na električnoj gitari.Razišli smo se duboko ganuti tom jednostavnošću i čistoćom jedinstvene glazbe gospodina Davida Sylviana.

Izvještaj: Lidija Kovač
Foto: Jelena Rodjak